Iako je za ovih nešto više od dva mjeseca bilo mnogo nespornih dokaza i odluka da je novoj Vladi i novoj vlasti jedini cilj urušavanje Crne Gore, poništavanje svih njenih dostignuća i svega što nosi predznak crnogorskog, ovih dana smo svjedoci još jednog pokušaja gaženja crnogorskog Ustava i zakona, predlaganjem izmjena i dopuna zakona o Državnom tužilaštvu i o Tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju.
Povodom predloženih izmjena tih zakona, iz Vlade se licemjerno navodi da je njena namjera i namjera Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava bila da organizuju javnu raspravu, ali pošto su ove predloge inicirali poslanici Skupštine, u poziciji su da svojim preporukama i zajedničkim mišljenjem doprinesu da se nastavi efikasno sprovođenje reformi, ali na način koji će biti u skladu sa Ustavom i međunarodnim obavezama koje Crna Gora ima u procesu pristupanja EU.
Nasuprot ovakvim “namjerama” Vlade i nove skupštinske većine, Evropska komisija povodom predloženih izmjena zakona jasno poručuje: da žele da Crna Gora napreduje, a ne da nazaduje i da su ustavne izmjene iz 2013. godine, kojima je osnažena nezavisnost i odgovornost pravosuđa, bile preduslov za otvaranje pristupnih pregovora Crne Gore sa EU, da Crna Gora već ima uspostavljena tijela i mehanizme za obezbjeđivanje sudske i tužilačke nezavisnosti i odgovornosti, koja treba dosljedno da koristi, nadograđujući ono što je do sada postignuto u reformi pravosuđa i ostvarujući dodatne rezultate u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala.
I pored ovakve želje i jasne poruke EK, poslanici nove skupštinske većine, a samim tim i Vlada, koju je ta skupštinska većina izabrala, planiraju izmjene navedenih zakona koje su protivne međunarodnim standardima u ovoj oblasti, suprotne najboljim evropskim praksama, a nažalost suprotne i crnogorskom Ustavu.
Naime, članom 136. Ustava Crne Gore propisano je da Tužilački savjet obezbjeđuje samostalnost Državnog tužilaštva. Imajući u vidu ovakvo ustavno određenje, upravo u sada važećem Zakonu o državnom tužilaštvu, propisano je da Tužilački savjet ima predsjednika i deset članova, kao i da je predsjednik Tužilačkog savjeta vrhovni državni tužilac. Takođe je propisano da je pet članova Tužilačkog savjeta iz kruga državnih tužilaca koje bira i razrješava Konferencija državnih tužilaca, zatim četiri ugledna pravnika koje bira i razrješava Skupština Crne Gore, na predlog nadležnog radnog tijela i jedan predstavnik organa državne uprave nadležnog za poslove pravosuđa, kojeg imenuje ministar pravde iz reda zaposlenih u Ministarstvu pravde.
Izmjenama zakona predlaže se smanjenje broja državnih tužilaca koji će biti članovi Tužilačkog savjeta sa pet na četiri, a da se povećava broj istaknutih pravnika koje će birati i razriješavati Skupština, pa kako još imamo i člana koga imenuje ministar pravde kojeg takođe bira skupštinska politička većina, stvaraju se uslovi da u sistemu imamo Tužilački savjet u kojem bi članovi iz reda državnih tužilaca bili u manjini, a uspostavila bi se puna politička kontrola nad državnim tužilaštvom.
Pri ovakvom stanju stvari, nema dileme da je predloženo zakonsko rješenje vezano za novi sastav Tužilačkog savjeta suprotno Ustavnom određenju da Tužilački savjet obezbjeđuje samostalnost državnog tužilaštva.
Takođe, kako je Zakonom propisano da Tužilački savjet, između ostalog, bira i razrješava rukovodioce državnih tužilaštava i državne tužioce, predloženim izmjenama sastava Tužilačkog savjeta, nova vlast još jednom potvrđuje svoj jedini motiv i interes da realizuje javno iznijetu namjeru o “čistki i podjeli funkcija po dubini”, kako bi, kako je to već uradila u državnoj upravi i u javnim ustanovama zdravstva, na mjesto državnih tužilaca dovela članove svojih porodica, svoje prijatelje/prijateljice, kumove/kume, školske i drugove i drugarice sa fakulteta, a u konačnom svoje partijske kolege.
Dalje, članom 135 Ustava je propisano da je funkcija državnog tužioca stalna, izuzev za lice koje se prvi put bira za državnog tužioca, koje se bira na vrijeme od četiri godine. Nasuprot ovakvom ustavnom određenju predloženim izmjenama zakona predlaže se da njegovim stupanjem na snagu dosadašnji glavni specijalni tužilac i specijalni tužioci dobijaju status neraspoređenih tužilaca, čiji status može trajati i šest mjeseci. Nakon tog perioda, dosadašnjeg glavnog specijalnog tužioca i specijalne tužioce, po svom nahođenju, novi Tužilački savjet kao političko tijelo, može rasporediti u okviru državnog tužilaštva, bez mogućnosti da budu raspoređeni u novoosnovanom tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju, a sve to i pored činjenice da im je Ustavom zagarantovana stalnost funkcije. Ni tu nije kraj, jer će navedeni tužioci opet zavisiti od odluke koju će donijeti novoosnovani Tužilački savjet kao političko tijelo većine, da li će za njih biti raspoloživih slobodnih tužilačkih mjesta, čak i u državnom tužilaštvu.
Toliko o Ustavom zagarantovanoj samostalnosti državnog tužilaštva i stalnosti funkcije državnih tužilaca. U konačnom uzalud je i članom 8 Ustava Crne Gore zabranjena svaka neposredna ili posredna diskriminacija, po bilo kom osnovu. U ovom naletu, pod udarom nove vlasti i nove većine, se našla tužilačka organizacija.
Samo iz navedenog, ne ulazeći u analizu drugih predloženih zakonskih rješenja, jasno je da je novoj vlasti nebitno da li se kao predlagač pojavljuje Vlada ili je to nova skupštinska većina. Bitno joj je samo da za predloženo postoji prethodno postignuti dogovor i da predlog dolazi iz iste političke kuhinje. Novoj vlasti je veoma bitno da svi predlozi i donijete odluke vode ostvarenju njenog dugo nedosanjanog sna o uništenju Crne Gore i svega crnogorskog. Na tom putu ostvarenja svog nedosanjanog sna, kao i do sada što su radili, još jednom gaze i obezvređuju uloženi trud i postignute rezultate, ne samo ove države i njenih institucija i građana, već i dosadašnju veliki podršku, kako stručnu, tako i materijalnu, naših evropskih i međunarodnih partnera.
Suzana Pribilović, poslanica DPS-a u Skupštini Crne Gore
