Referendum 2006.

 

Demokratska partija socijalista ostvarila je jedan od svojih osnovnih programskih ciljeva na referendumu o nezavisnosti 21. 05. 2006. na kojem je nakon 88 godina Crna Gora obnovila svoju državnost. Kampanju za nezavisnost predvodio je naš lider Milo Đukanović, na čelu Bloka za nezavisnu Crnu Goru, čija je pokretačka snaga bila upravo Demokratska partija socijalista.

Od ideje do programskog cilja

Ideja o nezavisnosti u našoj partiji praktično je pokrenuta još 1993. godine na jednom od skupštinskih zasijedanja, kada je predsjednik Đukanović kao premijer prvi javno saopštio da Crna Gora ima sve ekonomske predispozicije da samostalno obezbijedi svoje državno funkcionisanje. Takvim stavom suštinski je negirana teza da je Crna Gora ekonomski neodrživ sistem, te da samim tim ne može ni raspolagati pravom na upravljanje sopstvenom budućnošću. Ovom tvrdnjom, koja je u godinama koje su dolazile potvrđena u praksi, u veoma teškim uslovima, stvorena je osnovna pretpostavka za obnavljanje državne nezavisnosti.

Trasiranje tog puta nastavljeno je 1997. godine kada je progresivno krilo DPS na čelu sa Đukanovićem odbacilo inferioran stav tadašnjeg predsjednika Momira Bulatovića i njegovih pristalica, sublimiran u krilatici  „Jugoslavija po svaku cijenu. Bez preduslova i bez alternative.“ Nakon Đukanovićeve pobjede na predsjedničkim izborima 1997. godine, kao i napuštanja partije od strane zastupnika unionističke ideje, održan je treći kongres Demokratske partije socijalista 31. oktobra 1998. godine. Proklamovani programski ciljevi na kongresu su bili:  Za bolji život; Za mir; Za Crnu Goru. Upravo ova programska opredeljenja kojima se u prvi plan stavljaju Crna Gora i njeni građani, ekonomski i društveni prosperitet, a ne služenje tuđim interesima, predstavljaju suštinski emancipatorski iskorak čime je stvorena i druga pretpostavka za održavanje referenduma.

Konačno, na Četvrtom kongresu održanom 6. oktobra 2001. godine Demokratska partija socijalista promijenila je Program i postavila jasan strateški cilj – za demokratsku, međunarodno priznatu i nezavisnu državu Crnu Goru, čime je stvorena i posljednja formalna politička pretpostavka, kako bi se krenulo u obnovu nezavinosti.

Od četvrtog kongresa do referenduma

Jedan od ključnih događaja koji su obilježili put do referenduma svakako je potpisivanje Beogradskog sporazuma u februaru 2002. godine. Beogradskim sporazumom, a godinu dana kasnije i Ustavnom poveljom, Crnoj Gori je obezbijeđeno pravo na referendum nakon tri godine. Briselska administracija zauzela je stav da se taj period ne računa od dana potpisivanja Beogradskog sporazuma, već od dana donošenja Ustavne povelje, čime su se stekli uslovi da se referendum održi 2006. U decembru 2005. EU podržava organizovanje referenduma, uz uslov da je za odluku o nezavisnosti potrebna kvalifikovana većina od 55% ukupnog biračkog tijela.

Nakon prihvatanja i ovog uslova, i višemjesečnih pregovora o referendumskim pravilima, u martu 2006. godine raspisan je referendum za 21. maj 2006.

Referendum

Osnovnu snagu Bloka za nezavisnu Crnu Goru u predreferendumskoj kampanji činila je Demokratska partija socijalista predvođena predsjednikom Milom Đukanovićem. Referendumsko pitanje je glasilo: Želite li da Republika Crna Gora bude nezavisna država sa punim međunarodno-pravnim subjektivitetom?

Govor Mila Đukanovića na završnoj referendumskoj konvenciji u Podgorici

Prema podacima Republičke referendumske komisije, pravo glasa imalo je 484.718 građana. Za predsjednika Republičke referendumske komisije od strane briselske administracije imenovan je slovački diplomata František Lipka. Prema zvaničnim rezultatima, na referendumu je glasalo 419.240 građana ili 86,5% od ukupnog broja birača. Opciju nezavisnosti i istorijsko DA zaokružilo je 230.661 građana ili 55,5%. Tako je Crna Gora, nakon 88 godina povratila nezavisnost i međunarodni subjektivitet, koji su poništeni 1918. godine odlukama nelegitimne Podgoričke skupštine.

Nezavisnost Crne Gore proglašena je na svečanoj sjednici Parlamenta 3. juna 2006. godine, na kojoj je donesena Deklaracija nezavisne Republike Crne Gore.

Ovim istorijskim dostignućem je postavljen državni temelj moderne Crne Gore, i po prvi put na Balkanu jedna država stvorena na miran način, po najvišim evropskim demokratskim standardima.

Demokratska partija socijalista je u tom istorijskom činu imala ključnu ulogu.