Opsjednutost „nezavisnih“ medija i analitičara iz tzv. civilnog sektora likom i djelom predsjednika Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića dobija zabrinjavajuće razmjere. Direktori i koordinatori raznih NVO „centara“ sada se već otvoreno politički pozicioniraju i prizemnim floskulama bezuspješno pokušavaju da civilizovane nastupe predsjednika DPS u predizbornim kampanjama označe kao „opasnost za demokratiju i građanski koncept države Crne Gore“.
Ove „demokrate“ i „građanski orijentisani analitičari“ nijesu do sada javno saopštili svoj kritički stav u odnosu na političke i parapolitičke subjekte u Crnoj Gori koji ne priznaju ili se zalažu za reviziju plebiscitarne odluke o crnogorskoj nezavisnosti, i koji se još otvorenije protive evroatlantskom putu Crne Gore. Kao što se nijesu kritički osvrnuli ni na one političke subjekte u Crnoj Gori koji sa takvima prave razne koalicija na državnom i lokalnom nivou kad god to mogu. Samo im smeta kad na te retrogradne strukture ukazuje predsjednik DPS.
Drugi „analitički“ diskurs „nezavisnih“ medija i još „nezavisnijeg“ civilnog sektora, u odnosu na predsjednika DPS jeste da on „svoje političko djelovanje uvijek vezuje za retoriku održavanja podjela“. O kakvim podjelama je ovdje riječ teško je razaznati. Ako misle na nacionalne podjele, onda ih treba podsjetiti da su Đukanović i DPS jednako uspješni, bolje reći mnogo uspješniji od svih drugih političkih subjekata u svim sredinama, bile one dominantno crnogorske, srpske, bošnjačke ili albanske. Baš ta snažna integrativna, državnička uloga predsjednika DPS smeta „nezavisnim analitičarima“, tzv. civilnom sektoru i njihovim političkim mentorima, kojima su se do sada toliko puta podijelili da ih je na političkoj sceni danas teško i programski i kadrovski definisati.
