Ne iznenađuje da potpredsjednik Nove srpske demokratije Strahinja Bulajić, smatra kako odbrana univerzalnih vrijednosti koje su u moralnom i istorijskom temelju i Crne Gore i Crnogoraca, i koje su nas udružile u savez sa najrazvijenijim zemljama evropskog i evroatlantskog prostora, predstavlja “tuđi rat”. Da ostavimo po strani da je počeo tu priču ničim izazvan, jer Savjet za odbranu i bezbjednost nije uopšte ni imao na dnevnom redu slanje crnogorskih vojnika bilo đe, niti o tome može da odlučuje bez saglasnosti Skupštine, na čijem čelu se Bulajić slučajno zatekao.
Zar je borba za pravo svakog naroda na planeti da sam odlučuje o svojoj budućnosti tuđi rat?! Je li tako mislio o tom pitanju i kada se Crna Gora borila da ostvari to pravo? Je li i tada mislio da dozvolu za naš izbor treba da nam odobri Srbija? Kao što, reklo bi se, Bulajić danas takvo pravo u odnosu na Ukrajinu, “odobrava” Rusiji. Odobrava joj i agresiju na susjednu i bratsku Ukrajinu, čija je borba za slobodu, nezavisnost i goli opstanak, po Bulajiću, – tuđi rat?! Ili će prije biti, da tuđi i prljavi osvajački rat protiv Ukrajine, vode oni sa kojima Bulajić verbalno i nedostojanstveno sadejstvuje, sa pozicije predsjednika Grupe prijateljstva Skupštine Crne Gore sa Ruskom Federacijom.
A Ukrajini svi treba da se poklonimo. Ne samo zato što brani svoj dom. To se svuda podrazumijeva. Osim u jednom dijelu Crne Gore. Na našu sramotu. Nego, prvenstveno zato što Ukrajina danas brani nešto mnogo skuplje. Brani evropsku bezbjednost i slobodu kao univerzalnu i temeljnu evropsku vrijednost.
Ne bi se moglo reći da kolega Strahinja Bulajić sve ovo ne zna. Prije će biti da priču o tuđem ratu, priča iz tuđe glave.
Andrija Nikolić, član Predsjedništva i poslanik DPS-a u Skupštini Crne Gore
