U literarnom uradku Jakova Milatovića, koji više liči na esej nezrelog đaka nego na predsjedničkog kandidata, autor je propustio da kaže nekoliko važnih činjenica o rezultatima svog rada i rada svojih partijskih kolega u samo godinu i po dana ministrovanja. Sva je sreća da je Milatović relativno kratko bio Krivokapićev apostol, ali šteta koju je napravio saniraće se decenijama.
Iako sebe, iz nepoznatih razloga vidi kao čovjeka budućnosti, Milatovićeva prošlost je takva da bi je se svaki mlad čovjek stidio. Od toga kako je i gdje instaliran na mjesto ministra preko katastrofalnih poteza koje je sa tog mjesta povlačio, do toga da je, iako sebe građanima preporučuje raznim kvalitetima, nakon državne službe, bio toliko atraktivan kadar, da nije našao ni jedan novi angažman već je bio izdržavan još godinu dana iz budžeta.
Milatovićevi potezi ubrzali su odlazak mladih ljudi iz Crne Gore, jer ko vidi perspektivu u prezaduženoj državi na rubu bankrota, u kojoj napreduju samo članovi porodice, prijatelji i kumovi, ministara i parlamentarne većine? Stranačko i rođačko zapošljavanje je procvjetalo, tako je i Milatovićeva supruga dobila rukovodeću poziciju u jednom državnom preduzeću, a nijesu zaboravljene ni sestre, braća, sinovi, drugih apostola.
Milatović i drugari su se tajno i organizovano zadužili 750 miliona eura. Da li se neko ugradio u to zaduženje – to sad razmatra Specijalno tužilaštvo. Za godinu dana koliko su bili na vlasti uspjeli su da čak tri procesa podstaknu, koja se vode pred ovim istražnim organom – oko zaduženja, zatim dvostrukog negativnog mišljenja Državne revizorske institucije, kao i u vezi sa preuzimanjem obaveza plaćanja četiri miliona eura za put Meljine – Petijevići.
Milatovićeva namjera da na kraju svoje ministarske funkcije inicira program “Evropa sad”, i tako onda praktično državnim novcem i PR-om napravi stranku, zaista je za svaku osudu. Manipulisati ljudima, u cilju sticanja lične koristi – funkcionerske pozicije u stranci i otvorena vrata ka državnim funcijama – je za prezir. Ali, od Milatovića za koga i njegovi najbliži saradnici tvrde da ni od čega ne preza, ništa ne čudi.
Da pogledamo samo šta je uradio Fondu zdravstva. Javno zdravlje je Ustavom zagarantovana kategorija, a on ga je učinio neodrživim. Tako je dodatno ugrozio stariju populaciju. Prethodno se za njih „pobrinuo“: penzioneri su zaboravljeni, primanja za koja su radili decenijama im više ne vrijede ništa, a uz to moraju da plaćaju i ljekove, ukoliko ih uopšte i ima na tržištu. Fond zdravstva je prazan, a dugovi se samo gomilaju. Penzioneri nose ljekove u bolnicu. Institut “ dr Simo Milošević“ u kome su se liječile hiljade naših najstarijih, nalazi se pred zatvaranjem.
“Hudini” Milatović se sjetio kako poreskim pretumbavanjima da uzme primanja Fonda zdravstva i prebaci ih na zarade. Kada plate rastu bez realnog osnova, bez nove vrijednosti, to je podsticaj za inflaciju. Toliko znaju i početnici na ekonomskom fakultetu. Zna to i Milatović, ali se njega ne tiče, jer on vodi računa o svom sitnom interesu – kako da političku karijeru izgradi na jednoj populističkoj iluziji. Prošle, 2022. godine, inflacija je dostigla čak 17,2%, dok je prosječna stopa inflacije u EU iznosila je 9,2% i bila je gotovo dvostruko niža nego u Crnoj Gori. Dakle, inflacija je pojela „povećanje“ zarada ali su stradale najsiromašnije kategorije stanovništa koje ona posebno pogađa.
Zdravkov apostol, Milatović uspio je da pogasi preduzeća i rastjera investitore, i tako mnoge ljude ostavi bez plata. Otjerao je Aman rizort, a arbitražni postupak od 100 miliona eura još visi nad budžetom Crne Gore. Hoće li Milatović odgovarati ako država izgubi taj spor, i građani budu morali generacijama da otplaćuju štetu koju je napravio? Uzgred, od jednog od bisera crnogorskog primorja, Kraljičine plaže, napravio je vašarište i đubrište.
Zatim je zatvorio KAP nakon 50 godina postojanja. Nije ni trepnuo. Ugasili su Montenegro Airlines, a otvorili To Montenegro za čuvenih nula eura. To Montenegro je prekršio pravila državne pomoći, a umjesto najavljenih nula eura kapitala (što ne postoji ni u zakonu), država je uložila 30 miliona u 2021. On i njegovi drugari nijesu se ni osvrnuli na stotine porodica koje su ostale bez primanja, u jednom danu.
Svojim “znanjem i umjećem” smanjio je zaposlenosti: na kraju novembra 2020. prije dolaska Milatovića za ministra nadležnog za rad i zapošljavanje, broj nezaposlenih (u godini korone) je bio 47.000, a stopa nezaposlenosti 20,5%. Na kraju aprila 2022, kada je Milatović otišao sa pozicije resornog ministra, broj nezaposlenih je bio 50.500, a stopa nezaposlenosti 21,7%.
I dok nije bilo posla za građane, za njegovu porodicu, prijatelje i kumove je to bilo vrijeme procvata. Direktor Sektora za finansije i ekonomske poslove u CGES-u postala je Milatovićeva supruga. Ona je na toj poziciji zamijenila Jovana Gošovića, inače još jednog druga, a kako mnogi tvrde i kuma ministra Milatovića, koji je prešao da rukovodi sektorom finansija u Montenegro works. Da podsjetimo, Montenegro works je bio još jedan eksperiment Milatovića i njegovog partijskog šefa Spajića, naravno o trošku građana. Ovo preduzeće, za koje ih je njihov kolega tadašnji ministar Mladen Bojanić optužio da je osnovano nezakonito, (Zakon o privrednim društvima) takođe je zapošljavalo prijatelje Jakova i Milojka, pa je osim pomenutog Gošovića, za izvršnog direktora kompanije izabran Filip Radulović, koji je na to mjesto došao sa funkcije predsjednika Odbora direktora nacionalne avio kompanije “Air Montenegro”. Radulović je sada istaknuti član PES-a.
Ni tu nije kraj Milatovićevim ”postignućima”. Javnost još uvijek nema odgovor u vezi sa tenderom na kojem je pobijedio Fidelity consulting, koji je u vlasništvu Miloša Vukovića, još jednog prijatelja Milatovića i Spajića.
O neistinama povodom dvostrukog državljanstva, prijave boravišta, kuća i stanova, javnost je već dovoljno upoznata. Ali je pitanje, kakav je to primjer mladima danas u Crnoj Gori kojima se Milatović obraća? Da govore neistine na javnim funkcijama?
Dugačak je spisak “postignuća” Milatovića i prijatelja za tako kratko vrijeme u izvršnoj vlasti, a nijedno od njih neće inspirisati mlade da ostanu u Crnoj Gori. Ono najveće postignuće – rupa u budžetu koju ćemo morati da popunjavamo iz zaduženja dok ne bankrotiramo, sigurno će otjerati ne samo mlade, već sve one koji budu imali gdje da odu. Ali Milatovića i prijatelje očigledno to neće mnogo opteretiti.
Medija centar DPS Crne Gore
