Najnoviji intervju predsjednika Opštine Nikšić Marka Kovačevića najbolji je odraz istine da lokalna vlast u gradu pod Trebjesom, željeći da prikupi koji politički poen, na sebi svojstven način nastavlja da predimenzionira svoje zasluge, a nerijetko i nastoji da prikriva (ne)činjenja koja im ne idu na ruku.
Mlađani poslušnik Kovačević, rijetka nada za sprovođenje Vučićeve nakaradne politike u Crnoj Gori, ponovo je demonstrirao da se uživio u ulogu režisera predizbornih spotova, pa je u cijelom svom ispraznom hvalisavom istupu, propustio da pomene nekoliko bitnih činjenica.
U okviru jeftinog politikantskog obraćanja, izostavio je da kaže da je protiv njega podignut optužni predlog za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, te da se glavni pretres, nekim čudom, odlaže već 6 puta, zbog čega se opravdano postavlja pitanje da li Kovačević pred licem pravde u Crnoj Gori ima isti status kao i svi drugi građani u pravno uređenoj državi.
Prenebregavao je i činjenicu da je predsjednik najveće opštine u državi, čije državne simbole ne priznaje, budući da u salu ulazi nakon intoniranja himne.
Dalje, Kovačević je prećutao i to da je projekte kojima se hvali, uglavnom osmislio i započeo neko drugi, te da su ideje koje iznosi zapravo ideje iz kratkoročnih i dugoročnih planova prethodne lokalne uprave, jer svojih, izgleda, da nema.
Ovaj “pravednik”, kome su usta uvijek bila puna priče o partijskom zapošljavanju, ne izusti ni to da je u lokalnoj upravi, javnim preduzećima i ustanovama zaposlio svoje vjenčane i krštene kumove, odbornike iz redova vlasti, snahe, braću i sestre funkcionera njegove partije, itd.
Osim toga ne reče Kovačević ni to da je u Komunalnoj policiji nezakonito zaposleno šest lica i da je Upravna inspekcija naložila otklanjanje nepravilnosti.
Otćutao je i to pred licem javnosti da je protiv njegovog vozača podnijeta krivična prijava za djelo koje je počinio službenim automobilom, a i to da je svojim sugrađanima za Praznik Opštine poklonio nadgrobni spomenik postavljen na Trgu Save Kovačevića.
Izostavio je i podatak da je Nikšić zvanično grad iz kojeg odlazi najveći broj, uglavnom mladih ljudi, te i to da je predsjednik samo dijela građana Nikšića.
Kovačević je zaboravio da su njegovi partijski i politički saborci uništili državna preduzeća do te mjere da se ista zadužuju kako bi isplatili zarade zaposlenima i brojnim partijskim uhljebima, da zahvaljujući njihovom (ne)radu u školama nema grijanja, da u bolnicama nema ljekova za najteže bolesnike, itd.
Da on odavno plasira priče u koje je teško povjerovati čak i za vrijeme praznika, kad se vjeruje u nemoguće, govore i obećanja o otvaranju pet, šest fabrika, od kojih bi ona na Grahovu već odavno trebalo da radi, a da ne govorimo o biznis zoni Gračanica, reciklaznom centru i sl.
U krajnjem, jasno je da Kovačević praznim floskulama o vrijednom radu baca prašinu u oči građankama i građanima Nikšića, misleći, valjda, da njegove politikantske igrice odavno nijesu prezreli.
Opštinski odbor DPS Nikšić
