U svakom modernom i razvijenom društvu kakvom građani Crne Gore teže, obrazovanje i nauka zauzimaju značajne pozicije.
Ulaganje u nauku i obrazovanje mladih ljudi, zapravo znači ulaganje u konkurentnost i kompetitivnost kompletnog društva i ekonomije. Urušavanje ovih vrijednosti predstavlja svojevrstan desant na razvoj crnogorskog društva, a na taj način i stimulans da naši najbolji mladi ljudi napuste zemlju što je zapravo i najveći ekonomski gubitak jedne zemlje.
Prošlo je godinu dana od kako nauka i obrazovanje nemaju svoje posebne resore u Vladi Crne Gore, što je jasan pokazatelj vrednovanja ovih oblasti u ovoj “osvježenoj” društvenoj zbilji. Takođe, rukovođenje ovim oblastima bezmalo godinu dana preuzela je osoba koja je u tako kratkom periodu uspjela da pažnju javnosti na sebe skrene ne uspjesima na polju nauke i obrazovanja, već teatralnim nastupima u crnogorskom parlamentu, otpuštanjem nekoliko garnitura svojih najbližih saradnika, zatim sječom direktora škola, kontroverznim izjavama, i urušavanjem profesionalnih timova u državnoj administraciji.
O brizi tog i takvog ministarstva i Vlade za nauku i obrazovanje najbolje govore ostvarenja u ovoj godini. U programu rada Vlade za 2021. godinu predložene su izmjene i dopune tri zakonska rješenja: Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju, zatim Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o priznavanju stranih diploma i Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nacionalnom okviru kvalifikacija.
Nijedan od tri prijedloga zakona nije došao ni na dnevni red Vlade, a kamoli da je ušao u skupštinsku proceduru. Zakoni su ostali zaglavljeni ni na nebu ni na zemlji, u nekom limbu, gdje se nalazi i Strategija razvoja visokog obrazovanja. Vjerovatno se čeka kompletiranje metafizičkih procesa da bi se zakoni vratili među ovozemaljsko i tek onda bili spremni za usvajanje.
I laiku je jasno da se radi na ubrzanom urušavanju podrške nauci. Jedan od prvih poteza ministarke bio je poništavanje konkursa za naučno-istraživačku djelatnost, pod mantrom neefikasne evaluacije. Novi konkursi nikad nijesu objavljeni. Na ovaj način je kompletna naučno istraživačka djelatnost ukinuta i saradnja koju su naši univerziteti trebali da ostvare sa privredom ugašena.
Podrška onom najvrijednijem što Crna Gora ima doktorandima i mladim doktorima nauka, svedena je na mizeriju. Trogodišnje stipendije za doktorande su ukinute.
Krucijalni, pan-evropski projekat SEEIIST, vrijednosti 250 miliona eura, koji je trebao da bude zdravstveno-naučni centar, maltene pametni grad u Crnoj Gori, dat je u ruke diletantima bez ikakve prepoznatljivosti u naučno-diplomatskim krugovima. Epilog je, naravno, propast.
Neprosvijećenost mladih ljudi i društva uopšte, vodi lakšoj manipulaciji emocijama, a samim tim i odlukama koje oni donose. Evidentno je da ulaganje u obrazovanje i nauku ne odgovara ovoj Vladi, jer se pokazuje da na polju metafizike i iracionalnog lako manipulišu mladim ljudima.
Žalosno je što ovo vodi u propast društva, jer neobrazovana društva koja ne teže sopstvenom usavršavanju nemaju šansu u modernom svijetu u kojem su kompetitivnost i konkurentnost pogonski zamajci razvoja i prosperiteta.
Sreća u nesreći je što će ovaj period biti toliko kratak da će brzo biti ispran novim uspjesima na polju nauke i obrazovanja u bliskoj budućnosti, koje će kreirati neka nova progresivna Vlada, a mladi ljudi u Crnoj Gori nikada neće oprostiti kreatorima ove kratke i sramne politike u oblasti nauke i visokog obrazovanja.
DPS Komisija za nauku i inovacije
