Demokrate i URU, “braću po mržnji” , vidljivo pogađa nesporna činjenica: da su upravo oni vezivno tkivo svega što je antidržavno i antizapadno. Zato je očekivano da podržite čovjeka koji se kandiduje da bude predsjednik države, članice NATO-a, a sam je protiv tog članstva?! To ne čudi ako se prisjetimo da Abazovićeva družina nije ni bila u Parlamentu kad se glasalo za članstvo i da, gdje god je trebalo napraviti koaliciju sa izdajnicima Crne Gore, URA je bila vazda prvi dobrovoljac.

“Rani radovi” Alekse Bečića nadaleko su poznati: od dodolskog prizivanja bombi po beogradskim mostovima, preko fascinacije Sedmim bataljonom, do toplih i prisnih zagrljaja sa četničkim vojvodama. Zato je razumljivo što je Aleksa u multietničkim sredinama ispod cenzusa, ili na samoj njegovoj granici. Logično – teško da neko ko se sjeća proganjanja, zastrašivanja, surovog nacionalizma i četničke ikonografije može podržati onoga ko je bio očaran tom ideologijom i u njenom stvaranju aktivno učestvovao. Zato, zbunjeni Kolić bujicom ispraznih riječi i optužbi, pokušava da zamijeni temu i izbjegne istini da pogleda u oči. Pravi se da ne vidi kako višenacionalne sredine pokazuju jasan prezir prema politici koju zastupa.
“Sličan se sličnom raduje”, kaže jedna poslovica koja svoju najbolju potvrdu nalazi u ovoj novoj opozicionoj koaliciji, čiju najsnažniju osnovu čini Demokratski front sa svojom izdajničkom politikom i kandidatom koji, iako blijeda politička ličnost, svojim činjenjima i uvjerenjima, od aktivnog učešća u šatorskim protestima i rušilačkim demonstracijama do antizapadnih uvjerenja, zapravo je sasvim logičan izbor ove grupe.
Marko Burić, Služba za informisanje Demokratske partije socijalista Crne Gore