Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nastavlja nacionalna prebrojavanja, uz neizostavnu tezu o ugroženosti srpstva. To što ova teorija o “ugroženim Srbima“ predstavlja isključivo alibi državi Srbiji da se miješa u izborne procese u Crnoj Gori, predsjednika Srbije, izgleda ne dotiče. On kao da je zaboravio da su u Crnoj Gori prosrpske partije na vlasti. Doduše njegovi favoriti nijesu dio Vlade – sami znaju zbog čega – ali su zato kao utješnu nagradu dobili ogroman broj državnih preduzeća u koja po dubini i širini, uhljebljuju svoje funkcionere, rodbinu itd. Malo li je?
Ako govorimo jezikom nacionalnog prebrojavanja, bliskom Aleksandru Vučiću, podsjećamo ga da se u aktuelnoj Vladi Crne Gore, bukvalno svi ministri izuzev dva – prema njihovim vlastitim navodima – izjašnjavaju kao Srbi.
Teško će proći i Vučićeva zamjena teza o smjeni ministara zato što su “izgovorili jednu rečenicu”. Da, ali zato što onaj ko izgovori tu rečenicu negira genocid u Srebrenici i dovodi u pitanje kredibilitet međunarodnih sudskih institucija. Želimo da vjerujemo da je za predsjednika Srbije, to ipak sporno, i sa pravnog i sa ljudskog aspekta.
Niko u Crnoj Gori ne optužuje Srbe za bilo šta, osim ako se izuzme stav jednog od lidera Demokratskog fronta, koji je, ničim izazvan, kazao kako svi Srbi u Crnoj Gori misle kao mnistar pravde?! Srećom, zna se da to nije istina i da to samo može da izgovori najgori politički profiter koji se nada da će lažnom mantrom o “ugroženim Srbima“ da napuni svoje džepove, pa i njemu da se kao kolegi Careviću posreći da stekne 100 nepokretnosti i 60 automobila.
I na kraju, ljekovito bi bilo kada Vučić ne bi baratao “istorijskim činjenicama” o Crnoj Gori koje Crnogorci, valjda, ne znaju. Jer složićemo se da mi koji ovdje živimo, ipak valjda bolje poznajemo svoju istoriju od njega.
Predrag Bošković, član Predsjedništva i poslanik DPS-a u Skupštini Crne Gore
