Živković: Rizičnom akcijom protiv građana, Krivokapić pokušao da rehabilituje svoju poziciju kod dedinjskog autokrate

Zašto je čin intronizacije vjerskog poglavara izazvao burne reakcije u javnosti bilo je jedno od pitanja koje se danima postavljalo u Crnoj Gori. Od pitanja do konačnog epiloga došli smo u noći između 4. i 5. septembra koje će građani Cetinja i Crne Gore zapamtiti po upotrebi sile ovozemaljskog svijeta oličene u službama bezbjednosti koje su bile upregnute kako bi se obavio čin ustoličenja mitropoilta.

Zašto je jedna vjerske zajednica dozvolila sebi da se uz pomoć specijalaca, bojnog otrova, pendreka, gumenih metaka, šok bombi, organizuje čin ustoličenja i izabrala nasilje umjesto širenja poruka mira, zajedništva, bratske ljubavi i sloge, odgonetnuće nam naredni dani.

Sa druge strane, nije trebalo dugo da riješimo rebus, zadah dedinjskog autokrate opio je Krivokapićev razum koji je svakako egzaltirano čekao priliku da se vrati u okrilje onih koji su ga već bili otpisali i odbacili kao izdajnika. Ova akcija je bila neophodna za njegovu rehabilitaciju. Mentor iz Beograda je dirigovao, a Krivokapić izvršavao, pomućenog razuma i svijesti, vjerujući da time čini svoju svetu dužnost, upotreba sile za njega je bila obaveza i mjera stvarima, kako i sam često zna kazati.

Od mjere do prekomjerne upotrebe represivnog aparata nije se dugo čekalo, akcija  helikopterskog ustoličenja mogla je početi. Međutim ono što dodatno intrigira, jesu odluke direktora policije i ministar unutrašnjih poslova koji su bili protiv ove akcije i danima upozoravali da bi ustoličenje mitropolita na Cetinju moglo izazvati nesagledive posljedice po stabilnost države.

Dedinje je te noći bilo u Podgorici, a premijer je bio posluga na kanabeu sa koga se uz osmijehe pratio razvoj situacije. Ipak, predsjednik Vlade bi trebalo da zna da je izrekao notornu neistinu koja ga je uvukla u lavirint iz kog nema izlaza. Uz dobro poznatu kontradiktornost, ova je bila najopasnija i ujedno okidač za reakciju policije. Kao kapetan na komandnom mostu, uzeo je crveni telefon i rekao, neko je bacio molotovljev koktel, reagujte, dok se na Cetinju pjevalo „Još ne sviće rujna zora“. Nakon toga krenuo je napad na divni narod Cetinja i Crne Gore od strane nepoželjnog i nedostojnog premijera sa porukom za ustoličenje dostojnog mitropolita. Zaista sve ispod onakve reakcije bila bi mjera neuspjeha.

Lideri DF-a su brojali količine bačene hemije i dobacivali da nije dovoljno ako premijer i dalje želi da zadrži premijersku funkciju, što je njega iziritiralo, pa je naredio da se bojni otrov baca na sve što se kreće, neki kažu da se ni danas ne može izaći na ulice. Nema sumnje da je i među pripadnicima organa za očuvanje reda i mira bilo onih koji su spremni da zaspu građane (ustaše, komite, bezbožnike, antihriste) kako bi opravdali svoju svetu dužnost ispred Cetinjskog manastira.  

Naravno, sve ovo ne bi moglo proći bez  šampiona relativizacije. Pretpostavljate da se radi o svemogućem koordinatoru svih službi ovozemaljske moći, koji je porukama da se na Cetinju brane tone kokaina i velika bogatstva, te da oni koji su tamo nemaju svoj stav, već su vođeni zaludnim idejama lidera DPS, pokazao najveći stepen licemjerstva i diletantizma.

Ovaj put je otišao dalje, pa je skup nazvao i terorističkim, pretpostavljam da bi opravdao upotrebu protivterorističke jedinice koja je tamo bila zbog ovih terorista. U prevodu, on je one ljude sa Cetinja koji su bili na protestu, a koji su glasali njegovu partiju na prethodnim izborima nazvao kriminalcima i teroristima, zaista uljudno, manje nijesmo ni očekivali. Za ove druge koji su bili tu, znamo šta misli, spiskovi su dugi i čekaju, dok je ovo uvod u partijsko tužilaštvo koje čeka izvršioca naloga.

Glasnuli su se i funkcioneri GP URA da tamponiraju štetu, jer ako kiksaju na izborima na Cetinju, zalud sva priča o zaštiti nacionalnih interesa, pa su bogougodno pozvali na smirivanje tenzija i dali podršku protestima, dok je lider njihove stanke građane zasipao hemijom u cilju zaštite države od izgrednika i kriminalaca.

Prema Abazovićevoj teoriji, da biste bili patriota i protestant morate biti bez posla i nemati osnovna sredstva za život, sve drugo je pripejd patriotizam u cilju zaštite svojih apanaža i ličnog bogatstva, pa se samo pitam šta je sa onim koji svoje apanaže čuvaju udvorništvom i zloupotrebom represivnog aparata, a rade za centre moći izvan Crne Gore, pitam se kako se ti ljudi nazivaju. Svi građani bi trebalo da znaju, da su za zloupotrebu državnoga represivnog aparata najodgovorniji Zdravko krivokapić i Dritan Abazović, koji su se svojski, sojski i čojski potrudili da prikažu sebe kao heroje XXI vijeka i kandiduju se za Nobelovu nagradu za mir. Orden će dobiti, u to nema nikakve sumnje. Na kraju, bilo je očekivano da tog dana dođu na Cetinje bez obezbjeđenja, od toga je ostala jedna narodna poslovica, obećanje ludom radovanje.

Zašto se čin ustoličenja morao obaviti pred kordonima policije i borbenim vozilima? Da li je to ispostavljen dug koji je država morala ispuniti crkvi jer je ona ustoličila na vlast, je li je to inat predsjednika Vlade da se osveti Cetinjanima jer tamo nije dobrodošao, sada još manje, ili link potpredsjednika vlade s ovozemaljskim silama druge ili drugih država, pa je i on morao odužiti dio duga koji ima?

Može čovjek i da prenagli, vjerovatno uvođenje na tron ne bio trebalo da prođe bez garde i dugih cijevi, nekako bi to bio kliše jer se isto to radi u drugim državama po obredima istočno-pravoslavne crkve. Nedostojni premijer u akciji poniženja građana ovim činom je samo ubrzao proces skraćivanja mandata Vladi na čijem čelu se nalazi, koliko god njemu djelovalo da je ovim postupanjem osvojio vrh Himalaja.

Vjerujem da je sveštenstvo, pa i sam mitropolit imao razloga za slavlje u Šipčaniku, nakon svih scena koje su se desile na Cetinju nadam se da nikome vino nije bilo oporo. U svakom slučaju želim mu miran boravak i stolovanje u centrali Mitropolije crnogorsko-primorske u dnu Lovćena i biću crnogorske državnosti.

I da budemo do kraja iskreni, dobro je biti prisutan na mjestima gdje silu na vas usmjeravaju oni koji služe tuđim interesima. Nije to razlog ni za motivaciju, niti za zaneseni patriotizam koji treba dokazivati jurišajući na bilo koga, nekada je dovoljno mirno stajati i gledati u nemoć i iznemoglost sunovraćenih ideja koje stalno kidišu da vam oduzmu ono u šta vjerujete. Nekad je osmijeh dovoljan odgovor jer i oni sami znaju da je uzaludan pokušaj gušenja građanske supstance koju nosimo.

Ne sumnjamo da ćemo biti okarakterisani kao motor ekstremizma, jer to što dostojanstveno vjerujete u ideju kojoj pripadate ne može vas nikada svrstati među one koji žele da vas izmjeste iz vašeg prirodnog biotopa za koji ste vjekovima vezani. Nije ovo ni prvi ni posljednji put, svako nosi svoj teret odgovornosti za ono što dolazi.

Danijel Živković, šef Kluba poslanika DPS Crne Gore   

Zakažite sastanak

Odaberite člana naše stranke sa kojim biste željeli da razgovarate i izaberite datume koji vam odgovaraju.

Naš tim će vas kontaktirati u najkraćem roku.

Postanite naš član