Ponovljena izjava Zdravka Krivokapića, da nijedan od tri ministra kojima je 29. decembra u Skupštini Crne Gore izglasana interpelacija neće biti smijenjen, najslikovitiji je primjer besprizorne svojeglavosti, prazne samobitnosti i bahate diktature osobe koja je umislila da predstavlja jedinu i najvažniju granu vlasti. Uprkos jasnom stavu većine crnogorskih poslanika, i ne samo iz redova opozicije, već i iz redova vlasti, da ministri Stijović i Radulović i ministarka Bratić nevaljano obavljaju svoje dužnosti i da se oglušuju o najbolje interese države na čelu čijih ministarstava sjede, ovaj drznik, koji još ne zadugo, pokriva, trenutno, poziciju premijera demonstrira svoj izmišljeni autoritet kroz tvrdnju da tri negativno ocijenjena “zlatna” apostola neće biti smijenjena. Da cirkus bude još veći Krivokapić bez stida, priznaje da nije u stanju da predloži ministra pravde, jer nema većinu neophodnu za imenovanje?!
Očigledno da se Krivokapiću fotelja premijera toliko dopala, da ga hvataju strah i panika čak i od same činjenice da Vladu kontroliše Skupština, i da je potreban uslov da bi on i njegovi ministri na toj poziciji ostali da imaju podršku većine poslanika. Tako je od kad je parlamentarizma, i nije na Krivokapiću da mijenja pravila parlamentarne demokratije i licitira čiji su mu glasovi relevantni a čiji nijesu.
Uzgred, opravdano vjerujemo da, shodno izjavama i postupcima, Krivokapić sebe doživljava više kao cara nego predsjednika Vlade koji nema podršku parlamentarne većine. Imajući u vidu njegovu političku iracionalnost, ljekovito bi bilo da pročita bajku „Carevo novo odijelo“, a potom da se pogleda u ogledalo. Možda pomogne, a da šteti, sigurno neće.
Danijel Živković, šef Kluba poslanika DPS Crne Gore
