Advokat SPC Dragan Šoć, svjesan činjenice da će, ukoliko Leposavić bude smijenjen neko njemu sličnog profila morati da ga zamijeni, započeo je svoju kampanju preporučivanja, napadima na DPS i njenog predsjednika.
Radi se o klevetanju i uglavnom površnim ocjenama, kojima se diskredituje Demokratska partija socijalista, uz već uobičajeni narativ kako prije 2006. godine baš ništa nije postojalo – te stoga svi tobože zaboravljaju najteža vremena, iz kojih je ovo društvo, uz dužno poštovanje prema svima, najprije izvukla naša partija sa koalicionim partnerima.
Ne pamti Šoć ni velikosrpsku politiku, koju je i sam, kao dio Narodne stranke, zagovarao do Narodne sloge – od koje, po njegovom računanju vremena, počinje istorijat višepartizma. Ali, pamte to građani – taman kao i to ko je Crnu Goru i tada sačuvao, ko je pragmatičnom politikom doveo do toga da ona ostane jedina eks-jugoslovenska država na čijoj teritoriji nije vođen rat.
Što se tiče postreferendumskog razdoblja, sasvim je jasno zašto Šoć ne uočava bilo kakav napredak. Jer, on je istrajavao da uvijek bude na onoj strani koja nije prihvatala ni pomirenje, pa ni činjenicu da je Crna Gora samostalna država. Da je bilo drugačije, vidio bi mnogo toga – od članstva u NATO, koje je pomenuo uzgred, tek jednom, do napretka koji je postignut na ostalim poljima – pri čemu on najbolje zna u kakvoj je poziciji bila Crna Gora kada je i on postao dio vladajuće koalicije. Interesantno je i to da mu “komunističko nasljeđe” koje spominje uopšte nije smetalo kada je objeručke trčao u koaliciju sa DPS-om. Zato bi malo više principijelnosti, a malo manje politikantstva, dobro došlo gospodinu Šoću u ovoj trci za novog ministra pravde.
Savjet mladih DPS Crne Gore
