Raspisao se Goran Danilović, u sutonu bljutave političke karijere, ne bi li nekako, u susret izborima, podigao svoj davno srozani rejting. I ne samo zbog toga – zna da će, ako se ikad “skine” sa poslaničke plate, morati od nečega pristojno da živi. Taj egzistencijalni instinkt ga je nepogrešivo vodio od “zamalo vojvode”, preko partijskog blagajnika, lidera u pokušaju, do kolumniste Vijesti. I ne bi danas baš nikoga iznenadilo ako ga Vijesti, zahvaljujući plemenitosti narativa i tolerantnosti u ophođenju, uskoro angažuju kao ombudsmana.
Očigledno Danilovića peku i otvorene optužbe Fronta da je “podvio rep” u Skupštini Crne Gore prilikom usvajanja zakona od kojeg ovih dana, perom, brani crkvu, Srpstvo i Srbiju, jedino je zaboravio da dopiše ljubav prema Crnoj Gori. Zna da mu niko ne bi ni povjerovao, pa da ne troši mastilo. Od totalne političke marginalizacije, počeli su da mu se priviđaju austrougarski pergamenti, političari iz “bivšeg života” i “crkvograditelji”. Očigledno je da ga peče i činjenica da šta god je on do danas gradio – propalo je. Zato ga više niko ne poziva ni “na mobu”. Stoga Danilović evo već dva mjeseca šalje božićne poslanice, i u Vijestima, i u Skupštini. Nazdravlja hrišćanski erga omnes – i vjernicima, i Predsjedniku države, i Predsjedniku Vlade, kao pravi vladika. Istina, nema on intimno takve ambicije, samo se trudi da fasadom podsjeća na produhovljenog političara, koji uvijek bira pravedan put, najisplativiji njemu lično. Trenutno mu se najisplativijim učinilo da brani crkvu – ni od koga, i hvali Predsjednika Srbije – ni zbog čega.
Sljedstveno, uskoro će ga opet primiti u Beogradu, da i njih blagosilja ne bi li mu obezbijedili taj jedan poslanički mandat. Nek’ se Daka pripremi…
Nikola Pešić, predsjednik Savjeta mladih DPS Crne Gore
