Jedina opstrukcija u priči sa izmjenama tužilačkog zakona je ona koja se tiče rizika sa kojim je Crna Gora suočena povodom budućnosti njenih evropskih integracija. Sve drugo je isključivo populizam, svojstven predsjedniku Skupštine i partiji iz koje dolazi.
Podsjetićemo najprije da iza odluke predsjednika države stoje sasvim jasne poruke – od Brisela do Venecijanske komisije. Ukoliko kritike sa tih adresa predsjednik Skupštine doživljava kao opstrukciju, a ne kao jasno usmjeravanje Crne Gore ka evropskim vrijednostima – onda je to njegov problem, kojim će ubuduće morati ozbiljnije da se pozabavi.
Razumijevajući i političko neiskustvo i nestručnost vladajuće većine – ipak je važno da oni najzad shvate da ključni zakonski akti ne mogu biti donošeni uz neuvažavanje preporuka međunarodnih partnera, ili uz njihovu djelimičnu primjenu, onako kako to nekome politički odgovara.
Baš zato, odluka o vraćanju izmjena tužilačkog zakona bio je jedini potez koji je predsjednik i mogao preduzeti kao državnik posvećen evropskom putu Crne Gore. A to što su i sam predsjednik Skupštine i partije iz vladajuće većine taoci ultimatuma konzervativne strukture kakva je Demokratski front – nije ni naš, ni problem zbog kojeg predsjednik Đukanović treba da unizi sopstvenu funkciju i odgovornosti.
Miloš Nikolić, portparol DPS-a i poslanik u Skupštini Crne Gore
