Ekonomska i socijalna politika aktuelne parlamentarne većine, Crnu Goru vodi u sigurno nestajanje, a njene građane u socijalno propadanje. Iako je posljednja nedjelja u godini obilježena porukama izvršne vlasti o povećanju zarada, u stvarnosti godina će izgledati sasvim drugačije.
Prosječna zarada u državnoj upravi u mjesecu novembru prethodne godine iznosila je 749 eura i tokom cijele godine za nama, nije dolazilo do značajnih izmjena u visini prosječne zarade. U istom tom periodu evidentirana je prosječna godišnja infalcija od 17,5%. Kao posljedica inflacije, potrošačka korpa je porasla za 130 eura, sa 671,8 eura iz decembra 2021. godine, na 799,7 eura, koliko je iznosila u novembru 2022. godine. Kako se izvršna vlast hvali povećanjem zarade za 20%, što je ustvari rast samo za nivo inflacije u godini za nama, ili rast, u brojnim slučajevima, i manji od porasta potrošačke korpe, jasno je da se radi o obmani građana Crne Gore.
Ta obmana će, sa već sada izvjesnim povećanjem cijena goriva (usljed umanjenja akciza na gorivo, koje već sada iznose 15%, umjesto dosadašnjih 25%), a nakon toga i porastom cijena brojnih proizvoda i očekivanim novim inflatornim dešavanjima, bivati samo i veća.
Upozoravali smo i na obmanu građana Crne Gore i prilikom uvođenja pojedinih prava na početku 2022. godine. Tada smo kazali da bezidejna i politički motivisana socijalna politika dugoročno samo šteti građanima Crne Gore. Danas, poslije samo jedne godine primjene pojedinih prava, te naše tvrdnje se, na žalost građana, već pokazuju opravdanim.
Mjereno stopom inflacije u godini za nama, vrijednost “naknada za majke” pala je za 17,5%, odnosno, jednostavnijim jezikom kazano, naknade koje su na početku 2022. godine iznosile 192 eura danas iznose 158 eura (u vrijednosti), ili one koje su iznosile 336 eura, danas iznose 278 eura, sa izvjesno i daljom tendecijom pada vrijednosti i u narednoj godini. Osim evidentiranog pada vrijednosti naknada, ne treba izostaviti ni nepovratno izgubljeno vrijeme žena koje su u radno sposobnoj dobi, a primaoci su naknade. Izgubljeno vrijeme za obrazovanjem, dokvalifikacijom ili prekvalifikacijom, kako bi svoju naknadu ostvarivali kroz rad, kao najboljim mehanizmom za sigurnim izvorom prihoda. Uostalom, to je i jedina ispravna socijalna politika i politika brojnih zemalja na nivou EU.
Obmanjivanje je čak i najveće kada su u pitanju penzioneri Crne Gore. I pored obmane da je svim penzionerima u Crnoj Gori najniža penzija 253 eura, jer su visine penzija brojnih penzionera u Crnoj Gori ispod te granice, obmana je i da je status penzionera popravljen. Naprotiv, on je lošiji čak i od položaja penzionera sa početka 2022. godine, kada je visina prosječne penzije pala u odnosu na prosječnu zaradu sa 54,59% u decembru 2021. godine na 43,59% u januaru 2022. godine. U cijeloj 2022. godini penzije u Crnoj Gori jesu uvećavane tri puta: u januaru, maju i septembru, i to zbirno skoro 15%. Međutim vraćajući se opet na nivo inflacije od 17,5% u godini, što je za 2,5 procentnih poena više od zbirnog povećanja penzija, jasno je da je godina završena i sa lošijom kupovnom moći penzionera Crne Gore.
Obmane jedino nije bilo kada su u pitanju najsiromašniji građani Crne Gore, odnosno korisnici Materijalnog obezbjeđenja (MO), njih 6.307 porodica ili 21.413 članova. Oni nijesu obmanuti jer su potpuno zaboravljeni. Korisnici MO su godinu dočekali bez bilo kakve pomoći i izvršna vlast nema namjere ni da im naknadu poveća, a trenutno žive sa visinom primanja koja im ne omogućava ni redovno izmirivanje mjesečnih računa za komunalije.
Stoga bi se ova obmana građana u Crnoj Gori mogla uporediti i sa situacijom u kojoj te prognostičari vremena prave budalom govoreći da napolju ima dvanaest stepeni u plusu, a ti dobro znaš da ima minust dvadeset…
Ivan Mitrović, poslanik DPS u Skupštini Crne Gore
