Neistina je da predsjednik Đukanović naziva 44.5 odsto građana izdajnicima – već se njegova poruka upravo odnosila na one koji su skloni plasiranju takvih izmišljotina.
To su oni koji su prepoznati po šovinističkim nastupima, koji već 15 godina umjesto svoje, više vole neke tuđe države, kojima i slijepo služe.
To su oni koji podržavaju ministra Leposavića, koji bez imalo stida dijele građane na Srbe i ostale, koji šalju poruke o “ustaškoj đubradi” i “produktima genetskog inženjeringa”, koji proklinju braću, susjede i sugrađane.
To su oni koji ni poslije 15 godina ne mogu da se pomire sa realnošću i, umjesto toga, u granicama svog “sveta” i dalje recikliraju laži poput onih o “pokradenom referendumu”.
To su oni koji su cijepali Ustav Crne Gore, a koji se, uprkos tome, kad im zatreba pozivaju na njegove odredbe i sasvim uredno dobijaju zarade iz kase te države.
To su oni koji se ne stide izdaje, već se njome diče.
I to nije nikakvih 44.5 odsto građana. Takvih je, zapravo, neuporedivo manje. I kako dani odmiču – biće ih još manje.
Upravo takvi danas i prozivaju predsjednika Đukanovića – jer im on već dugo smeta. A smeta im jer personifikuje crnogorsko suprotstavljanje urušavanju i sluganstvu Crne Gore. Zato ne biraju ni riječi ni sredstva napadajući predsjednika države – a dok se pozivaju na petrovićevsku Crnu Goru, sa kojom nemaju baš ništa, u svom neznanju ne razumiju da upravo oni rade isto što su njihovi istorijski heroji činjeli kralju Nikoli.
O izdajnicima toliko – a oni su se već sasvim dobro prepoznali.
Media tim Demokratske partije socijalista Crne Gore
