Juče je Vlada Crne Gore donijela Odluku o novoj mreži zdravstvenih ustanova. Novina je da se ona sastoji isključivo od javnih zdravstvenih ustanova, kako kažu, „po ugledu na zemlje regiona“. Dakle, ne po ugledu na Zakon o zdravstvenoj zaštiti i Zakon o zdravstvenom osiguranju matične države koji je omogućio da privatne zdravstvene ustanove imaju isti status kao i javne zdravstvene ustanove, ne na osnovu ugovora koje su ove ustanove zaključile sa Fondom za zdravstveno osiguranje i koji ističe tek 31.12.2022. godine, a čije su stavke ove ustanove ispunjavale doslovno i bez odlaganja, već „po uzoru na zemlje regiona.“
Prava je šteta što ministarki zdravlja Jeleni Borovinić Bojović nije poznata činjenica da Crna Gora pripada porodici malih zemalja po nomenklaturi Svjetske zdravstvene organizacije, a koje odlikuju specifičnosti koje ih čine neuporedivim sa mnogostruko većim zemljama regiona. Jedna od karakteristika malih zemalja je izrazita vulnerabilnost zdravstvenog sistema gdje i neznatne fluktuacije broja zdravstvenih radnika čak i u uslovima redovnog funkcionisanja mogu da izazovu njegov slom. Zato je za organizatore funkcionisanja zdravstvenog sistema u pandemijskim uslovima od velikog značaja bilo što su u okviru mreže zdravstvenih ustanova imali na raspolaganju i Specijalnu bolnicu Kodra sa njenim kompletim kadrom, opremom i prostorom. U Kodri su smještane COVID pozitivne porodilje, njih stotinak, bez smrtnih ishoda porodilja i novorođenčadi, bez intrahospitalnog zaražavanja što je potvrda strogog poštovanja epidemioloških preporuka. Specijalna bolnica Kodra je u pandemijskim uslovima održala svoj hirurški program u punom kapacitetu u kontinuitetu kada se u drugim bolnicama radila samo „hitna“ hirurgija, što je primjer vrijedan pohvale. Umjesto komplimenata za učinjeno, dobila je raskid ugovora sa Fondom za zdravstveno osiguranje.
Ugovor je raskinut i sa poliklinikom „Hipokrat“ koja pruža usluge dijagnostike iz oblasti magnetne rezonance u Podgorici, Radanovićima i Nikšiću. Da je očuvana institucionalna memorija možda bi donosioce odluka o raskidu ugovora sa ovom ustanovom pokolebao podatak da je uvođenje ove privatne zdravstvene ustanove u „mrežu zdravstvenih ustanova“ dovelo do smanjenja dužine čekanja na MR dijagnostiku sa 9 mjeseci u 2014. godini na 1-2 mjeseca u 2021. godini. O dodatnim benefitima povećane dostupnosti, neplaćanja putnih troškova za dolazak u Podgoricu, upošljavanju 40 radnika, ulaganju u najsavremeniju opremu vjerovatno je suvišno govoriti na uho tvrdoj ministarki zdravlja.
Strah od privatnih zdravstvenih ustanova u sistemu crnogorskog zdravstva je suvišan. Atavizam je da je sve što potiče iz privatnog sektora apriori nepošteno, a da je sve što dolazi iz javnog sektora isključivo zakonito. Moramo se boriti za svakog ljekara u sistemu crnogorskog zdravstva, za svaku zdravstvenu ustanovu, bila ona privatna ili javna. Treba ih umrežavati i jačati. Ne smijemo liječiti organizacione nedostatke javnog zdravstvenog sistema kažnjavanjem privatnih zdravstvenih ustanova. Samo zdrava konkurencija može unaprijediti kvalitet u pružanju zdravstvenih usluga. Hirovitost u donošenju odluka suprotnih mišljenjima Ministarstva finansija i Agencije za zaštitu konkurencije, a bez sumnje na štetu pacijenata, može biti samo još jedan u nizu dokaza o nesposobnosti ministarke zdravlja Jelene Borovinić Bojović da donosi važne odluke u oblasti zdravstvene politike.
Komisija za zdravstvo DPS