Nastojanjima vlasti da u što većoj mjeri unizi značaj Dana nezavisnosti, ove godine priključili su se i njoj bliski mediji. Iako ne naročito zapažena, medijska kampanja, očigledno orkestrirana iz političkih krugova, vodi se sa starim, dobro poznatim ciljem – kroz razgovore sa političkim marginalcima i autorske prikaze diletanata, potrebno je “dokazati” da Crna Gora i njena nezavisnost jesu određena greška.
U tome su, očekivano, prednjačili politički blizanci u medijskoj sferi – “Vijesti” i “In4s”, svako na svoj način gurajući dobro poznati spin o tome kako Crna Gora ne može da preživi sama. I dok su jedni servirali verziju po kojoj prije 2006. godine nije bilo nikakvih ekonomskih, socijalnih i političkih problema, drugi su prenosili i vapaje političkih mrtvaca o članstvu Crne Gore u NATO. I sve to, naravno, pod fiktivnim opravdanjem kako je referendum “pokraden”.
Ekonomske analize koje tretiraju 2006. godinu kao početak svijeta, gotovo da su već obrazac po kojem funkcioniše propaganda nove vlasti. U njima čitalac neće naći baš ništa o katastrofalnom periodu u kojem je Crna Gora bila devedesetih, a koji je prebrodila upravo zahvaljujući mudroj politici državne vlasti. Sankcije, inflacija i slom ekonomije uzrokovan raspadom Jugoslavije, stoga, za “stručnjake” iz režimskih medija, teme su o kojima je u ekonomiji zabranjeno govoriti. A sve kako bi bio potcrtan narativ kako je nezavisnost Crne Gore bila neopravdana i nepromišljena. Naravno da stvari stoje znatno drugačije, dovoljan je samo površniji pogled na Crnu Goru tada i danas – i uočiti ogroman preobražaj, koji najbolje govori i o razvoju i o uspješnosti ekonomske politike. To što neko vjeruje kako je samoupravni socijalizam sa industrijalizacijom i dalje moguć, ali i što posmatra ekonomiju Crne Gore kroz prizmu posljedica koronavirusa, sa kojima je suočena svaka svjetska država – najbolje govori i o znanju i o dobronamjernosti autora.
U takvim “analizama”, naravno, uvijek se očekuje da će aktuelna Vlada napraviti nekakav “boljitak” – samo što je ona toliko stručna da Crna Gora i u jun ulazi bez budžeta.
Tugovanke šovinista zbog nezavisnosti i dalje ne jenjavaju – ali je i dobro što je tako. Jer dok god “In4s” po naređenju finansijera iz “srpskog sveta”, a uz angažman opskurnih, anonimnih sagovornika, osporava nezavisnost – to znači da je ona bila najbolje što se Crnoj Gori i njenom narodu moglo dogoditi.
O tome kako je referendum bio organizovan i ko je zapravo na njemu bio u mnogo goroj poziciji, najbolje govori ono što i “Vijesti” i njihovi partneri iz “In4s” uvijek nekako prećute. Kako bi Crna Gora obnovila nezavisnost, u startu je bilo potrebno da ta opcija ima najmanje 10 odsto glasova više u odnosu na konkurentsku. Toliko i o neregularnostima i o krađama na štetu tadašnje unionističke opcije.
Natpisi u medijima, međutim, tek su refleksija stavova Vlade – koji zasad ne smiju biti javno ispoljeni, pa se zato koriste njima bliski mediji, oni iz kojih su pokupili kadrove i u Vladu i na Univerzitet. Ali, nakon proteklih praznika, sve je o tim stavovima sasvim jasno – porukama i organizacijom besmislenih skupova bez građana i iskrene emocije, predstavnici vlasti, oni koji su i javno priznali da ove države ne bi bilo da su se oni pitali, rekli su sve šta misle o nezavisnoj Crnoj Gori. Ništa novo ni od ove vlasti ni od njima potčinjenih sluganskih medija.
Tek je nezavisna Crna Gora realnost sa kojom će morati da žive i koju, uz sve funkcije na kojima uhljebljuju sebe i svoje, neće smjeti da promijene. A od medijske propagande slaba vajda – njih ionako više niko, izuzev ostrašćenijeg kruga pristalica vlasti, odavno ne čita.
Časlav Vešović, predsjednik odbora DPS Glavnog grada
