Kada je početkom XX vijeka, sa skupa kojeg je predvodio profesor Miloje Dobrašinović, poručeno da je jugoslovenska intelektualna elita protiv fašističkih ideja koje je pažljivo gajila Italija, preostali dio javnosti je prećutao čekajući šta će se desiti sa zemljom.
Danas, kada intelektualna elita ćuti, javnost je nikad glasnija u borbi protiv vrijednosti koje nam ideološki polarizuju društvo, čuvajući sistem vrijednosti iskristalizovan konkretnim istorijskim procesima.
Diskurs termina “prvog evropskog gerilca”, kojim se nastoje oprati krvave stranice njegovog dnevnika, podmukao je mehanizam za stvaranje novih ideoloških pokreta.
Praktično gledano, evidentno je da aktuelna vladajuća elita nema kapaciteta da se nosi sa problemom očuvanja sistema vrijednosti koji je vjekovima stvaran, ali je zabrinjavajuća perfidna namjera da se, kroz neiskrenu namjeru sveopšteg pomirenja, takav sistem vrijednosti obesmisli.
Temeljnim ugovorom, osim što su ismijani Ustav i pravni sistem jedne države, upravo je udaren temelj novom sistemu vrijednosti u kojem parastos Draži Mihailoviću treba da bude realnost u kojoj će se stvarati nove generacije. Možda bi to pripadalo matrici pomirenja koju nam nude neimari prethodne vlasti kojima je nova vlast dala šansu, ali zaboravili su vrijeme u kojem su rane Dražinih zločina još uvijek svježe.
Retrospektivom događaja, ideološka matrica zločina u Šahovićima identična je matrici koja je zločin počinila i u Velici, ali i čitavom bihorskom kraju. Na takav niz nadovezale su se ideje koje su rodile Srebrenicu i ponovo otvorile rane koje su nahranile fašističke ideologe. Ćutanjem na ovakve društvene anomalije, prećutkujemo opasnost od stvaranja novih ideja i homogenizacije ideoloških sljedbenika davno poraženih vrijednosti.
U vremenu kada intelektualna elita ćuti, mora progovoriti mladost. Ne tako davno, mladost je znala da odbrani i sačuva mir, a onda da na toj energiji izgradi savremeno društvo u kojem je fašizam pogrdna vrijednost koja uvijek nanovo nagriza društvo. Sada već mnogo perfidnije, fašizam nam se servira kroz formu ugovora i vjerovanja.
Međutim, oni koji fašizam plasiraju kroz vjerovanje, morali su pitati svoje ideologe, da li su zatražili oprost onih kojima je ta ideologija oduzela pravo na budućnost. Sigurno je, oprost im nijesu dale nevine žrtve ideološkog terora koji su sprovodili duž čitave bivše države, da bi danas utemeljili ugovorom, a opraštajući vjerom sprali grijehe sa svojih ruku, kako bi im bile čiste za neke nove nečasne pohode.
Ako je crnogorska mladost jednom učinila to, u ime svih onih koji nijesu ni dočekali lice slobode, neka to učini opet. Crnogorskoj mladosti ne pripada ropstvo retrogradnim idejama koje siju mržnju i gaze po slobodarskom duhu jedinog nepokorenog naroda Evrope. Više nego ikad, kad je duh mudrih mislilaca zaćutala, neka zasija sloboda uma mladog čovjeka, jer smo našem društvu ponovo potrebni. Sad, i za vazda, fašizmu na put, jer naša đeca ne zaslužuju da biju takve bitke.
Asmir Pućurica, potpredsjednik Savjeta mladih DPS Crne Gore
