Krivokapićevo polaganje cvijeća na spomen ploču prvom demokratskom premijeru Srbije, ubijenom u dvorištu Vlade Srbije, besramno je licemjerje i nakaradni marketing. Jer Zoran Đinđić je bio sve što Krivokapić nije, niti će ikada biti.
Najprije kao jedan od lidera opozicije a kasnije i kao premijer Srbije, Đinđić je pokušao da sprovede proces društvene emancipacije, da stvori modernu građansku državu; Srbiju okrenutu prema zapadu, sa snažnom ekonomijom, efikasnom upravom. Nije uspio, jer su ga u tome zaustavili na surov i podmukao način, a vjerski poglavari, Krivokapićevi mentori i uzori, i mrtvog su ga “opominjali” da “ko se mača lati, od mača će i da strada”.
Za razliku od Đinđića, Krivokapić je na čelu vlade čiji je zadatak da zloupotrebom državnog aparata od jednog savremenog, multietničkog, multikonfesionalnog društva poput crnogorskog, napravi teokratsku tvorevinu, kakve nema u modernoj civilizaciji.
Na svu sreću pa mu taj naum neće uspjeti, ne samo što tom poslu nije dorastao i što mu je vlada faktički već pala, nego zato što ne postoji sila koja će slomiti građanski otpor svakom pokušaju da se savremena Crna Gora zaustavi na putu svoje emancipacije i postane eksperimentalna tvorevina za sprovođenje retrogradnih ideja, davno prevaziđenih i poraženih.
Miloš Nikolić, portparol i poslanik DPS-a u Skupštini Crne Gore
