Jakov Milatović, Krivokapićev apostol i zamjenik kandidata za predsjednika, pokazuje da je u završnici izborne kampanje potpuno izgubio kompas. Zaboravio je da se nalazi na javnoj sceni Crne Gore, a ne na nekom šibicarskom takmičenju za najboljeg prevaranta.
Afektivno stanje, uzrokovano saznanjem da za njega neće biti drugog kruga, te da je uzalud ustajao sa klupe za rezervu, dovelo ga je do očaja, tolikog da je počeo da izgovara nepovezane rečenice i da u svojim nadasve “harizmatičnim” nastupima lovi “fašiste“.
Milatoviću, ipak, preporučujemo da prvo pogleda sebe.
Jer, nijesmo mi sjedjeli u VAR sobi iz koje je komandovano kako da se terorišu građani jednog čitavog grada, kako da se guše u otrovu – i oni i njihovo pravo na protest.
Nijesmo mi pod crnim zastavama u Podgorici prisustvovali dočecima, nego upravo zamjenik kandidata i njegovo apostolsko društvo.
Nijesmo mi, manirom najgorih desničara, obilazili crkve sa strategijama povećanja nataliteta, nego on.
Nijesmo mi popularnost sticali preko organizacije koja ne priznaje jedan, usput i najbrojniji narod u državi, nego on.
Nijesmo mi stajali rame uz rame sa ministrima koji su, željeći da spase propalu Vladu, prozivanjem poslanika iz redova manje brojnih naroda, demonstrirali na djelu najcrnji šovinizam.
Sve je to samo dio uloga zamjenika kandidata, i to iz posljednje dvije godine. I onda su oni koji mu to pamte – fašisti? Neće biti da je tako, zamjeniče kandidata.
I na kraju, ne znamo kako ovaj čovjek sebe doživljava, ali on nije nikakav simbol budućnosti, nego najcrnje prošlosti, koju je obilježio rad klerikalne vlade nazadnih shvatanja i loših namjera. Milatović je jedan od Zdravkovih apostola koji je već pokazao šta zna, a za posljedice svog činjenja koje će tek doći Crnoj Gori na naplatu, tek će snositi odgovornost. Zato mu ljubazno savjetujemo da se upristoji i da dostojanstveno istrpi to što će u nedjelju shvatiti da je ostao daleko od drugog kruga.
Nikola Divanović, član Izvršnog odbora DPS Crne Gore
