U decembru prošle godine susreo sam se sa mitropolitom Amfilohijem, na njegov zahtjev. Tačno je da smo, između ostalog, razgovarali i o uklanjanju kristionice na Prevlaci kod Tivta.
Nije, međutim, tačno da mi je mitropolit Amfilohije saopštio da je dao blagoslov za izgradnju krstionice. Naprotiv, jasno je kazao da je to urađeno mimo njegovog znanja i blagoslova, i da je saglasan da se bespravno sagrađeno mora ukloniti. Ovo znaju i trojica ljudi koji su prisustvovali susretu – dvojica njegovih, i moj saradnik.
Želim da poručim Mitropolitu da se nezakonito građeni objekti ne mogu učiniti sakralnim, crkvenim i kulturnim dobrom. Takvim pristupom obesmišljava se cjelokupna ideja vjere i poštovanja svetinja. A ta ideja, kao što znamo, ne može da teče odvojeno od poštovanja Države i njenih zakona.
I riječ Božja zapovijeda da se vjernik moli za vlast u onom mjestu gdje živi da bi zbog opšteg dobra i njemu bilo dobro. Po pravoslavnom učenju, ko se protivi zakonu, protivi se i Božjem poretku.
Na kraju, sa žaljenjem i razočaranjem primio sam Mitropolitovu kletvu prema nama sadašnjima i našem potomstvu. Ali nijesam iznenađen – nijeste se, Mitropolite, libili da nas kunete ni za Božić ni za Vaskrs!
Upravo zbog toga ne možete se zaogrnuti porukama našeg vladike Petra I Petrovića Njegoša, na kojeg se pozivate. Jer Sveti Petar je mirio i ujedinjavao, molio i preklinjao u teškim vremenima – zarad napretka, jedinstva i sloge među svojim narodom.
Zato su njegove poruke Poslanice i putokazi, a Vaše – kletve i ništa više od toga.
