Dva masakra na Cetinju, u avgustu 2022. i januaru 2025. godine, odnijela su 23 nevina života. Među njima su i naši najmlađi i najbolniji – Marko, Mašan, Jovan i Vukan.
Od prvog masakra, umjesto da nas zaštite, nadležne institucije su zatvarale oči.
Čekali su da tragedija ponovo razori naš grad i ako su postojala upozorenja da se nešto slično može desiti opet ništa nijesu uradili.
Od njih su stigla samo razna saopštenja sa netačnim informacijama i, putem pisma, izrazi saučešća porodicama nastradalih.
Građani Cetinja iz dana u dan, dostojanstveno, mirnim buntom traže odgovore od nadležnih institucija. Oni, kojima su adresirana pitanja, se uporno prave da ne čuju. Kao da dvije tragedije, nezapamćenih razmjera, u nepune dvije i po godine, izgleda nijesu dovoljan razlog da reaguju oni koji za to primaju plate. Plate, koje servisiraju građani Crne Gore. Među njima su i građani Cetinja koji svakodnevno samo traže pravdu i odgovornost onih koji su zakazali.
Zašto nije bilo konkretnih mjera poslije prve tragedije?
Ko će snositi odgovornost za ovu nebrigu i nesposobnost?
Da li je neosnovano tražiti nezavisnu istragu bez uticaja politike?
Ko se protivi usvajanju „Markovog i Mašanovog zakona“?
To su samo neka od brojnih pitanja koja nas u svoj muci tište i obeshrabruju.
Zato sam uz svoje sugrađane svim svojim bićem i bezrezervno podržavam sve njihove zahtjeve. Dosta je bilo nečinjenja i izgovora. Cetinje nije, i nikada neće biti, grad koji ćuti pred nepravdom.
Kao članica Odbora DPS Prijestonice i, prije svega, Cetinjanka boriću se da se naš glas čuje, da se odgovorni kazne i da se nikada više ne dogode ovakve tragedije.
Sanja Vujović, članica Odbora DPS Prijestonice
