Kreatorima monstruoznih konstrukcija, kojima beznadežno pokušavaju povezati crnogorske instititucije sa krivičnim djelima počinjenim u inostranstvu, za koja su osumnjičeni državljani drugih država, ponestaje i materijala i mašte, pa bezočnim ponavljanjem neistina pokušavaju da obezbijede privid argumentovane prozivke.
No, kao i u svemu do sada, ne vjeruju samozvani eksperti i manjinski akcionari ni sami svojim otvorenim pismima. Kao što nisu vjerovali nijednoj svojoj javnoj konstrukciji o crnogorskoj energetici u protekle četiri godine. Jer da su vjerovali, ne bi ulagali svoj novac u većinski državna energetska preduzeća.
Crno na bijelo, za četiri godine upornog glasnog osporavanja DPS-ove politike u energetskom sektoru, samozvani eksperti, obmanjujući crnogorsku javnost kataklizmičnim najavama o propasti cijelog sektora, ulagali su, ničim izazvani, u akcije Elektroprivrede Crne Gore, uredno primajući dividendu i spokojno posmatrajući rast vrijednosti svog ulaganja, koji je im je omogućio upravo upravljački i rukovodeći kadar imenovan od strane Vlade Crne Gore. Samo u protekle dvije godine, 94 miliona eura je isplatila ta, kako su navodili, kompanija pred bankrotom. Državi Crnoj Gori i manjinskim akcionarima, uključujući i eksperte.
Rijetki su primjeri poslaničkih kandidata partija članica Zelenih Evrope, koji ulažu svoj novac u kompanije, koje kupuju rudnike uglja. I ne samo ulažu, nego čak i ne koriste svoje pravo da kao nesaglasni akcionari napuste takve kompanije, uz fer naknadu. Valjda je zeleno važno do neke granice, ali kad je povrat na uloženo preko 70% za samo 2 i po godine, onda može i crno. Ne mora na bijelo.
Dok pobjeđuju zamišljene protivnike, braneći Taru od DPS-a, sakrivajući činjenicu da vizija o gradnji Buk Bijele danas živi samo kod njihovih sporadičnih koalicionih partnera, crno-bijeli zeleni nikako da uhvate jasan signal – da li velike energetske objekte treba graditi, kako nama sugerišu, ili su i Morača i Komarnica potpuno nepotrebne, kako poručuju, valjda međunarodnoj javnosti. Nije se za čuditi. Kad nijesu čvrsto stali čak ni iza svog navodnog zalaganja za učlanjenje Crne Gore u NATO, ignorišući istorijsku sjednicu Skupštine Crne Gore, kako od njih očekivati da izaberu put crnogorske energetske nezavisnosti i doprinesu stvaranju crnogorskog zelenog dogovora. Njima je i to sporedno.
No, crnogorsko društvo politički je zrelo. Beznadežno daleko su eksperti od poslaničkog mandata u Skupštini Crne Gore, pa im i naredne četiri godine jedino preostaje da svoju sujetu zadovoljavaju otvorenim pismima i besjedama na skupštinama akcionara Elektroprivrede Crne Gore.
Dragica Sekulić, kandidatkinja sa poslaničke liste „Odlučno za Crnu Goru – DPS Milo Đukanović“