Nakon jučerašnjeg izvještaja Komisije Ekonomskog fakulteta za stručnu provjeru autentičnosti magistarske teze Alekse Bečića, o čemu su pisali mediji, svjedoci smo besprizorne, očajničke i uzaludne kampanje spašavanja njegovog naučnog obraza. Ne pomaže ne samo Bečićev nervozni i neubjedljivi medijski istup, nego ni potpisi rent-a-profesora, među kojima su i njegovi novi politički partneri, objavljeni u skupo plaćenim oglasima preko cijele strane u njemu naklonjenim medijima. Objektivno, oni mu ne samo uzimaju pare, nego ga guraju da sve dublje srlja u unaprijed izgubljenoj borbi da dokaže nedokazivo – da nije plagirao rad i da se nezasluženo kiti titulom magistra. Nije imao ko da ga nauči, uprkos tolikom broju unajmljenih profesora, da ne bi trebao ni da se hvali time što je svoj diplomski priložio kao magistarski rad.
Bez prejudiciranja odluke Senata Univerziteta Crne Gore, nemoguće je prećutati očajničke pokušaje omalovažavanja činjenica iz izvještaja pomenute komisije. A one su nesporne: Bečić je u svoj magistarski rad uvrstio 98,4% svog diplomskog, što to predstavlja 29,5% ukupnog magistarskog rada, ne navodeći šta je uradio; softverska analiza pokazala je da je indeks sličnosti sa spiskom priložene literature čak 42% , kao i da se 7.494 riječi, odnosno 21,4% magistarskog rada ne može smatrati autentičnim radom magistra Bečića, jer se radi o tekstu preuzetom od drugih autora bez adekvatnog citiranja.
Umjesto što se grčevito bori da dokaže nedokazivo, Bečiću bi bilo bolje da što prije shvati da se političkom galamom ne brane naučne titule, niti da se plagijati mogu štititi plaćenim oglasima, pa makar to bilo i u opozicionim novinama.
Marta Šćepanović, poslanica DPS-a u Skupštini Crne Gore
