Nijesam ni očekivao da će Bečić skupiti hrabrosti da odgovori, kao što nema hrabrosti da se javno izjasni ni na jednu važnu temu. Ovaj intimni Srbin, na baterije naravno, službeno Crnogorac, makar po kostimu, lično pretura po porodicama a za tako prljav posao potpisuje uvijek druge – pripravnike iz partije ili cijelu partiju. Jedino što je do sada potpisao je magistarski rad. A i zbog toga danas debelo žali. Sve što zna je da se dopisuje sa mentorima iz inostranstva, protiv Crne Gore, i bez rizika da ga uhvate da ne zna padeže. A šta drugo možemo očekivati od političara čiji su politički očevi ostali upamćeni po tome da su nosili špijunska dokumenta italijanskim tužiocima, i to protiv svoje države i njenih građana. Kako li im je danas? Da li ih je sramota?
Ni nakon toliko vremena podjela i poraza, namučeni Bečić nikako da shvati da te sramote u Crnoj Gori ne umiru nikada. Džaba mu ogrtači od crnogorskog barjaka koji prezire svim bićem. Džaba dekorativne koalicije sa partijama na nivou statističke greške. Razumijem da se u njihovom društvu osjeća moćnim. I grozničavo juri samo jedan cilj – da bude prvi među zadnjima.
Nikola Divanović, poslanik DPS-a u Skupštini Crne Gore
