Na proteklim lokalnim izborima ideja patriotizma i evropskih vrijednosti pobijedila je politiku laži i cinizma. Ubjeljiva pobjeda DPS-a potvrdila je volju građana od 16. oktobra prošle godine i pokazala da je Crna Gora na pravom putu društvenog i ekonomskog progresa.
Ruganje građanima, nepoštovanje države i institucija nikada nijesu bili dobra politička preporuka. Birači su takvo, nečasno, ponašanje uvijek kažnjavali, zato je opozicija i ovog puta ubjedljivo poražena od superiornog DPS-a.
Rezultati izbora potvrđuju da je naša politička konkurencija u strmoglavom padu. Ipak, dvije se stranke posebno izdvajaju u svom nedostojanstvenom porazu: pseudo Demokrate i tumarajući SDP.
Prvi su pretrpjeli ubjedljiv poraz, koji bi, da je sreće, bio djelotvoran za njihovo otrježnjenje. Suština nepodnošljive lakoće njihove pozicije je u tome što oni nemaju baš nikakvu obavezu prema istini. Ne postoje njihova dostignuća prije politike niti u politici. Nemaju znanje, sposobnost niti program. Samo aroganciju i nevaspitanje.
Bestidno su vrijeđali građane potcjenjujući sposobnost birača da prepoznaju ko je ko na crnogorskoj političkoj sceni. U zemlji strogih etičkih kodeksa, gdje je riječ iznad svega, ne prolazi jezik mržnje. Uvijek će se kukavičlukom zvati uvreda i kleveta, privatna ili politička, jer ni borba za vlast ne smije biti bezobzirna i prostačka, nego upravo obrnuto – viteška i čojska. Da se poštuje protivnik i da mu se pruži ruka poslije pobjede. Naravno, za to treba imati snagu, hrabrost i poštenje – bez tih osobina se ne može zadobiti većinsko povjerenje Crne Gore.
SDP je uz veliku pomoć Ranka Krivokapića uspjela da jednu lijevu, procrnogorsku, evropsku stranku preseli u desni, ekstremni, anticrnogorski blok. Zar je neko mislio da će iz tog blata čisti izaći? Mudri Crnogorci su vrlo brzo shvatili da bi dezorjentisani SDP, Crnu Goru i crnom đavolu dao, samo da zauzmu fotelje i namire lične interese. DPS i koalicioni partneri su sigurna utočista za bivše glasače SDP-a, iskrene patriote koji nikada, ni za dolare ni za rublje, neće prodati Crnu Goru. Ovo što se desilo SDP-u je svojevrsna opomena kako će proći svako ko se posluži Crnom Gorom kao sredstvom za ostvarivanje ličnog interesa: nestaćete, kao što SDP nestaje bespovratno.
Kao najjači politički subjekt, a time i najodgovorniji, u pobjedi se nećemo uzdignuti, već ćemoponoviti poziv opoziciji da se vrati u Parlament, da ojačamo našu zajedničku kuću, da unaprijedimo sistem. Možda bi povratak u Parlament za opoziciju bio ljekovit, ako za njih uopšte ima političke “medicine”.
Nikola Rakočević, poslanik Demokratske partije socijalista u Skupštini Crne Gore
