Dvije i po godine od političkog osvježenja crnogorski građani osvježili su sjećanja na nemile scene devedesetih. Sjećanja sežu u vremena kada su nas sa istih adresa svojim porukama, u osvježivačkom maniru, tjerali u građanski rat.
Iako su se trudili da nam objasne da smo godinama unazad živjeli u zabludi da smo isto, da smo jedno, te da je ta “nova Crna Gora na koju se moramo navići” naša svijetla budućnost, sami su se potrudili da sebe opovrgnu.
Svoje namjere prema ideji građanske Crne Gore ogolili su namjerom da crnogorskim iseljenicima u inostranstvu treba preispitati državljanstvo, a zatim su političkim porukama uputili na jedno: crnogorska dijaspora, simbol crnogorskog rodoljublja, najveći je neprijatelj njihovim retrogradnim i nečasnim idejama.
Tako se ni danas, kada biramo svoj put, ne libe da crnogorsku dijasporu obeshrabre da odluči o sudbini svoje matice.
Zaboravili su, sva je prilika, da se iskreni patriotizam ne mjeri količinom podaništva prema svojim mentorima iz stranih centara moći, niti je ljubav prema domovini cijena koju mogu platiti prljavim parama dobijenim “pljevaljskim stazama”.
Na njihovu žalost, crnogorski građani se vraćaju svojoj kući. Ne zbog ovih ili onih, jer se tako nikada nijesmo mjerili.
Dijaspora će doći jer im domovina nije ni “ova”, ni “ona”. Reći ćemo im, još jednom: domovina je matica, domovina je naša jedina kuća.
Drugu ne kupujemo, svoju jedinu ne izdajemo i ne poklanjamo.
Reći će naši narodi ponovno, prkosno i ponosno DA, svojoj domovini Crnoj Gori.
Dragi prijatelji, dobro došli svojoj kući!
Asmir Pućurica, potpredsjednik Savjeta mladih DPS Crne Gore i odbornik u SO Bijelo Polje
