Od ministra Leposavića, čiji su dani na funkciji odbrojani, ništa se drugo i nije moglo očekivati nego da razmišlja kako da nastavi sa urušavanjem i pravnog sistema i ugleda Crne Gore.
Valjda silno ohrabren time što se „lijep“ glas o njemu, kao negatoru genocida u Srebrenici, čuo i u Savjetu bezbjednosti UN, ove sedmice osmislio je tzv. Zakon o amnestiji učesnika javnih okupljanja.
U tome možda i ne bi bilo ničega spornog, da amnestija nije predviđena za one koji su u periodu od kraja 2019. do maja 2020. nasrtali na policiju, besprizorno širili epidemiju vođeni svojim političkim interesima i svjesno kršili mjere uvedene zbog suzbijanja pandemije koronavirusa.
Znajući Leposavića i njegov „ekspertski“ doživljaj pravne nauke, ne čudi nas to što je pribjegao izradi akta kojim će građanima poručiti da dokazani prekršaji i krivična djela mogu biti oprošteni – samo ako ste politički i ideološki podobni.
Ukoliko pojedine partije iz vladajuće većine u njegovim stavovima o Srebrenici nijesu našle dovoljno jak razlog da ga smijene – ovaj novi pokušaj urušavanja pravnog sistema valjda će ih napokon primorati da i sami dignu ruku protiv čovjeka koji je od samog početka jasno pokazao da je nedostojan funkcije na kojoj se, sticajem čudnih okolnosti, nalazi.
Suzana Pribilović, poslanica DPS-a u Skupštini Crne Gore