Nesvakidašnja je pojava u političkom životu Crne Gore pismo “velikomučenika” Krivokapića, namijenjeno izgleda samo dijelu pravoslavnih vjernika u kojem, uz neuobičajenu dozu patetike, želi da se opravda zato što je inicirao smjenu jednog ministra u vladi čiji je predsjednik.
Krivokapić u svojoj “poslanici” vladičanski navodi da nosi krst, jada se o iskušenjima na koja ga je stavio Gospod, besjedi o služenju Bogu, svetinjama, vaskrsnuću, trpljenju, s podtekstom da od njega zavisi opstanak “njegove države naroda i crkve.”
Neupućen bi čitalac lako mogao steći utisak da je autor neki srednjovjekovni mjesni pop, a ne premijer multikonfesionalne, građanske države u Evropi u 21. vijeku.
Naravno, u svom bezobzirnom pokušaju da bolnim vapajem opravda sebe kod dijela birača jedne nacionalnosti i vjeroispovijesti, Krivokapiću nije palo na pamet ni da se osvrne na to kakvu je nacionalističku, prezira vrijednu poruku poslao taj njegov ministar. A i kako bi kada su ga na reagovanje primorali njegovi litijaši koji su juče razapinjali transparente sa kojih je primitivno negiran genocid u Srebrenici?! Zato se itekako čuvao da pomene riječ “genocid“, već je to za njega “pitanje Srebrenice.”
U pokušaju da opravda sebe zbog nečega što je bilo neizbježno, Krivokapić bi otrcanom pričom o kriminalu, krivicu da svali na DPS, koji im kako tvrdi “nameće igru”, nadajuću se da će mržnja prema našoj partiji utišati galamu pod njegovim prozorima. Izjadao se da je to sve zbog sporazuma koji su potpisali, a bili su “30 godina taoci nakaradne politike.” Uzgred, taj sporazum je istinsko priznanje DPS-u, jer u potpunosti afirmiše istorijska ostvarenja i strateške ciljeve naše politike.
Šta drugo očekivati od nekoga ko je navikao da svih proteklih godina ljubi ruke i kovčege onih koji su sijali mržnju prema bošnjačkom narodu u Bosni i Hercegovini i podržavali zločince koji stoje iza genocida?!
Na kraju, izgleda da Krivokapić istinski vjeruje – umišljajući da je monarh koji se obraća svojim podanicima, ljudima koji su u njemu “vidjeli nadu “, kako je “skromno” napisao prizivajući u pomoć Njegoša – da dalje vidi od većine građana. Ako bi to bilo tačno, ova naša zemlja bi bila u katastrofalnom problemu. Biće ipak da je Krivokapić malo precijenio svoju misionarsku ulogu na funkciji koju trenutno obavlja.
Suzana Pribilović, poslanica DPS-a u Skupštini Crne Gore