Nažalost, o napadu na sportiste iz Sarajeva većina naših medija i odgovornih funkcionera govori kao o “vršnjačkom nasilju”. Ali, nijesu se potukla tamo neka djeca ispred škole oko neke cure ili ko će prvi da igra basket. Zato ovo nije slučaj vršnjačkog nasilja.
Riječ je o nasilju na etničkoj i vjerskoj osnovi. Dječaci su napadnuti isključivo zbog svoje etničke i vjerske pripadnosti, i dok se to baš tako ne definiše, i osudi medijski i politički, neće ni biti adekvatno adresirano u društvu. Odnosno, biće prikriveno iza floskule o “vršnjačkom nasilju”, a zapravo je mnogo opasnije.
Takvom praksom, nastaviće se “stavljanje pod tepih” činjenice, da kod nas u Crnoj Gori u posljednje vrijeme raste mržnja i netrpeljivost prema pripadnicima drugih etničkih i vjerskih grupa i da ovo nije ni prvi, a nažalost ni posljednji ovakav slučaj.
Zato je važno podizati svijest u društvu o alarmirajućim motivima koji stoje iza ovakvih napada, etnički i vjerski obojenih. Važno je osuditi one aktere našeg društva i udruženja koja se kriju iza religije a zapravo siju klicu podjele i mržnje prema drugome, i indoktriniraju mlade ljude mržnjom prema drugom i drugačijem.
Nažalost, sve ovo podsjeća na našu ne tako davnu, mračnu prošlost, na incidente koji su naizgled bili banalni a slijedili su sve gori i opasniji. Zato smo kao društvo dužni, za početak, da pogubne pojave nazivamo pravim imenom, a ne da ih skrivamo eufemizmima i pogrešnim dijagnozama stanja u društvu.
Suzana Pribilović, poslanica DPS-a u Skupštini Crne Gore
