Leposavić nije „lepo“ izučio Ustav Crne Gore i njene zakone. To bi mu se nekako i moglo oprostiti kao tek svršenom studentu prava, ali ne kao ministru pravde i doktoru pravnih nauka. Bolje bi mu bilo da se pozabavi svojim izjavama koje se, ne rijetko, ocjenjuju kao zabrinjavajuće i štetne od strane neupitnih autoriteta nosilaca sudijske funkcije. Pored njegovog flagrantnog i s umišljajem učinjenog ugrožavanja nezavisnosti crnogorske sudske vlasti, Leposavić bi želio da povodom „demokratskog“ Predloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o slobodi vjeroispovijesti, svi zatvore oči i uši, na propuste kojima obiluje njegov tekst i postupak „takozvanog usvajanja“.
Kada govori o bespotrebnom provociranju ogromne većine građana Crne Gore od strane predsjednika Crne Gore, neka se sjeti i odgovori zašto je pobjegao iz Skupštine, sa sjednice odbora, ne zucnuvši ni slovo, ni na jedno postavljeno poslaničko pitanje. Skrivajući i sebe i zakon od relevantnih međunarodnih institucija i organizacija, plašeći se njihovog mišljenja, usudio se da komentariše nesporno Ustavom utemeljeno postupanje predsjednika Crne Gore.
Dojučerašnji pravni savjetnik SPC kratkog je pamćenja. Olako je zaboravio pozive poslanika dominantnog konstituenta sadašnje većine upućene predsjedniku Crne Gore 28.12.2019. godine, da vrati Zakon o slobodi vjeroispovijesti, Skupštini na doradu. Čak su se istrčavali sa Predlogom o raspisivanju referenduma. A sada Leposaviću za Predlog zakona nije potrebna ni javna rasprava.
Leposavić govori o manipulaciji! A opet „lepo“ ne poznajući odredbe Poslovnika Skupštine, kao ni nadležnost Državne izborne komisije. Isto kao što se pozivao na nepostojeći član 97. Zakona o državnoj upravi.
Ne poznaje zakone, čuo je za Bogišića, citirao ga, ali je o Bogišićevoj normi trebao da razmišlja 28. i 29. decembra i sugeriše „većini“ od 40 poslanika da joj prilagodi svoje postupanje.
Poslanički klub Demokratske partije socijalista Crne Gore
