Ako je ime znamenje, Emilo Labudović nema rivala na polju samoponižavanja. On nam piše iz sela koga više nema, a u stvari, redovno se oglašava iz palanke koja je u njegovom duhu. Osuđen na nju, želi da crnogorska javnost izdržava kaznu njegovih piskaranja u kojima bojama lošeg kvaliteta i još gorom tehnikom predočava svijet koji nosi u sebi.
Ovoga puta nasrnuo je na poslanicu Draginju Vuksanović-Stanković, napunivši pušku do vrha, a odjeknuvši prazno, ispucavši svu bijedu svoga duha, kojoj svjedočimo od njegovih prvih javnih koraka. Svi mi znamo da ovaj tekstuljak nema veze sa našom koleginicom iz SDP-a, iako se kvaziautor poziva na njeno ime, ali ima veze sa društvenim vrijednostima koje uspostavlja vladajuća klika. Emilo je njen simbol. Nakon ove pisanije, Emilo je pokazao da je više kukavčić nego Labudović, jer se samo kukavice na ovaj način obrušavaju na poslanice koje uznemiravaju duhove “srpskog sveta” i ozbiljna su im prijetnja. Emilu, zbilja, jeste osvježilo, jer je IN4S, portal gdje je fašizam zvanična ideologija, postao ogledalo Vlade Crne Gore, a on njegova ikona stila.
Emilo kukavčiću, dovoljno ste se brukali 90-ih, još više u crnogorskom parlamentu, znate vi kako.
Životna i profesionalna biografija koleginice Vuksanović-Stanković zauvijek će biti vaša “tuga i opomena”, tuga zbog toga što ste postali, a opomena za to što ste mogli biti.
Poslanice Kluba poslanika DPS-a
