Manipulativan kakav jeste, Nebojša Čović se u svom novom pamfletu bavi pokušajem recikliranja svih mogućih tema koje je još 1996. godine lansirala Mirjana Marković, supruga Slobodana Miloševića, a koje su odavno i bezbroj puta dokazano demantovane, bilo medijski, bilo institucionalno, i u Crnoj Gori i u Evropi. Izgleda da žive još jedino u glavi Nebojše Čovića Ćokija, zajedno sa umišljajem sopstvene veličine, što je takođe više puta demantovano.
U Čovićevom skribomanskom zanosu, koji raste direktno srazmjerno sa njegovim nerealnim ambicijama, on je izgleda preskočio da pročita, pa zato jedino to nije ni prokomentarisao, šta o njemu misli Aleksandar Vučić?! Podsjetiću ga još jednom: „Blagoglagoljiv, lažljiv i iako ne glup, bolesno ambiciozan, toliko da ni približno ne može da odredi svoje stvarne mogućnosti i potencijale, ali i istinski beskrupulozan, jedan od retkih za koje sa sigurnošću možete da tvrdite da bi gazio preko leševa sve se umilno osmehujući.” A ima i ono „Nebojša Čovič je opasan čovek, upleten u brojne poslove za koje su obični ljudi samo čuli, ili videli u američkim filmovima. On je opasan, svakako ne zato što se nikoga, ili ničega, ne boji, već zato što se nikoga i ničega ne stidi“. Oboje je dio komentara čiji je autor Aleksandar Vučić, specijalno napisanih za knjigu Vojislava Šešelja „Mafijaška pudlica Nebojša Čović“, objavljenu 2002. godine. I toliko o vjerodostojnosti nadimaka, njihovim autorima i autentičnosti, pa čak i o onom „Ćoki“.
U pokušaju da za sebe izbori što bolju funkciju pred predstojeće aprilske parlamentarne izbore u Srbiji, Ćoki se opsesivno bavi Crnom Gorom i njenim predsjednikom, jer je procijenio da je to odlučujuća disciplina ovih dana u susjednoj državi za buduće kadrovanje. Uz zdušnu pomoć raznih službi, Ćoki pokušava da uzdigne sebe i ponizi sve ostale, što mu uglavnom dosta loše ide, jer se o njemu u javnosti zna sve, čak i previše. U Crnoj Gori bi, za ovakve poput Nebojše Čovića Ćokija, rekli „Pušti, ni doma ga ne vole“.
Očekivano je da do večeras Čović napiše makar još jednu geopolitičku studiju i najmanje dvije šlajfne odgovora meni, jer predizborna kampanja zahtijeva pregalaštvo, posebno kad se, u zrelim godinama treba dokazivati u veoma teškoj i napornoj disciplini: dodvoriti se i preporučiti onima koji i ne kriju da o njemu misle sve najgore.
Nikola Pešić, predsjednik Savjeta mladih Demokratske partije socijalista Crne Gore
