Ožalošćena porodico,
Uvažene koleginice, kolege i prijatelji našeg dragog profesora Blagoja Cerovića,
Imam tešku, ali časnu dužnost da se u ime Demokratske partije socijalista oprostim od dragog čovjeka i prijatelja, partijskog kolege, prof.dr Blagoja Cerovića.
Sa našim Bagom uvijek je bila posebna čast i zadovoljstvo zborit.
Zato je danas posebno teško zborit na oproštaju sa njim.
Blagoje je svojim nesebičnim doprinosom Partiji, gradu, Univerzitetu i državi ostavio dubok trag i obezbijedio časno mjesto u nacionalnoj memoriji.
Blagoje Cerović je bio univerzitetski profesor, poslanik, gradonačelnik Nikšića, dekan Filozofskog fakulteta i nepokolebljivi borac za čast, dostojanstvo i nezavisnost Crne Gore.
Kada je bilo biti ili ne biti, on je među prvima znao đe mu je mjesto, kao i njegovi preci ban Novica, kapetan Gruban i toliko Cerovića i drugih znamenitih Crnogoraca.
On je zaista znao da nosi i čuva državnu i nacionalnu misao.
Blagoje je bio jedan od uzdanica koji su pomogli i doprinijeli da ovovremena Crna Gora zakorači na put obnove nezavisnosti, put do moderne, evroatlantske, evropske, stabilne i napredne Crne Gore.
I zato je dostojan najvišeg pomena.
Blagoje Cerović je bio nadasve dobar, hrabar, mudar, sposoban i plemenit čovjek, izuzetnog obrazovanja, intelekta i duha.
Njegova plemenita, topla i blaga narav, srdačnost i vedri duh, njegova spremnost da sasluša i da mudri i iskreni savjet, ostaće da žive u našim sjećanjima.
Danas se opraštamo od pedagoga i profesora koji je izveo brojne generacije, partijskog pregaoca, narodnog čovjeka, uvaženog i cijenjenog sugrađanina, poznatog i priznatog svuda đe je radio i kuda se god kretao.
Blagoje je kao gradonačelnik, u posebno izazovnom periodu od 1991-1998. godine, obilježio jednu epohu u razvoju Nikšića.
Kao profesor i kao dekan Filozofskog fakulteta, sa jednakom posvećenošću doprinosio je njegovom razvoju, gradeći mostove saradnje sa evropskim obrazovnim institucijama.
Naš Blagoje se nije hvalio svojim naučnim radom, tako da smo za nagrade za njegove naučne radove saznavali slučajno, a dolazile su čak i iz dalekog Japana.
Naš Bago je uvijek bio sa ljudima, poštovao je ljude i vjerovao ljudima. Imao je jedinstvenu sposobnost da životne izazove sagleda sa vedrije strane, da se našali na svoj račun, da podijeli sa ljudima i daće i nedaće i učini život ljepšim i lakšim, sa sebi svojstvenim optimizmom i vedrim duhom.
Vjerovali smo da će životna partija šaha našeg Baga trajati duže i da ćemo još dijeliti njegovu toplinu i mudrost.
Umjesto toga, ostaje nam uspomena na Blagoja, koju ćemo pažljivo njegovati i čuvati.
Dragi naš Blagoje, hvala ti na svemu što si uradio za svoj Nikšić i svoju Crnu Goru!
Neka ti je vječna slava i hvala!
