Kotor se budi poslije dvogodišnje agonije i samozvani reformatori iz redova Demokrata su toliko prizivali „proljećne promjene“ da su ih, na poslijetku i dobili. Vjerovatno još uvijek nijesu prihvatili činjenicu da su samo u svojim glavama bili oslobodioci, a da su zapravo tipični tamničari grada, koji su ga prisvojili poput lične svojine i okupirali ga svojim neznanjem, manjkom obrazovanja i histerijom masovnog zapošljavanja svojih partijskih saboraca.
U duhu samovolje su upravljali i Skupštinom, koju su sveli na nivo trivijalnog okupljanja i degradirali kotorsku upravu do toliko niskog nivoa da će trebati mnogo energije da se povrati. A samozvani „vlasnik“ grada, sad već bivši predsjednik Opštine Jokić je, na zaprepaštenje desetak lojalnih pristalica – smijenjen.
Poslijednji spomenik sumanute vladavine, vrlo simbolično, su plakati protiv smjene Vladimira Jokića, polijepljeni po gradu. Demolirana su autobuska stajališta, stubovi za rasvjetu, znakovi, kontejneri i plakati su na njima i dan danas, ostavljajući utisak nereda i nemara. Nezapamćeno je i skandalozno da jedna lokalna vlast uništava sopstvene komunalne objekte, ostavljajući grad neurednim i oštećenim. Ovo ruglo do sada nije uklonila ni komunalna policija ni komunalna inspekcija – što ih čini saučesnicima u ovom ruganju sa gradom.
Epilog velikih predizbornih obećanja je činjenica da je najveća investicija ove vlasti besprizorno „ulaganje“ u manipulaciju medijima, koj su za njihov nerad neuspješno tražili krivce, a njihove pravne i finansijske marifetluke uspješno sakrivali od javnosti.
Sa druge strane, epilog protesta od 14. aprila kao i 24. aprila se graniči sa histerijom malobrojnih okupljenih iz svih gradova Crne Gore, a najmanje iz Kotora, jesu ostaci plakata po stajalištima i blamaža pred građanima. Ništa manja od blamaže neprihvatanja odluke skupštinske većine u gradu kojim je do juče samovoljno isti Jokić stolovao.
Opštinski odbor DPS Kotor
