Politička hrabrost Gorana Danilovića možda se najbolje ogleda u sljedećem. Iz Demokratske partije socijalista prešao je u Narodnu stranku, koju je razbio, a iz nje u Srpsku narodnu stranku, a onda postao dio Demokratskoga fronta, iz kojeg je vremenom otišao u DEMOS, a odakle je opet otišao, pa je sada usamljeni predstavnik partije za koju slabo ko više zna i kako se zove.
O tome ko je opustošio bilo šta – najbolje govore dostignuća vlasti u kojoj, kao i uvijek, nebitnu ulogu igra Danilović – nezaposlenost najviša u istoriji, građane iz dana u dan čekaju nova poskupljenja, a Danilović i njegovi saborci jedino su zainteresovani za crkvena i nacionalistička pitanja.
Daniloviću, nemojte Vi braniti Cetinje od bilo koga, a naročito ne od nas. Vi, koji se u tom gradu ni pojaviti ne smijete. Vi, koji nikad nijeste izašli na izbore na Cetinju – a eto, možda je baš sad prava prilika, pa se unaprijed radujemo listi njegove partije na lokalnim izborima. Ili će, ipak, još jednom, kao i uvijek – uteći?
Demokratska partija socijalista ovim završava komunikaciju sa marginalnom pojavom kakva je Goran Danilović, uz iščekivanje da pravosudnim institucijama predstavi dokaze o tome kako naša partija stoji iza bilo čega što je najavljeno za četvrti septembar.
Odbor DPS Prijestonice
