Bezbroj uvreda, provokacija i gluposti se i do sada moglo čuti od lidera opozicije – četničkog vojvode Andrije Mandića, ali njegova jučerašnja izjava u Skupštini Crne Gore da je Cetinje – kako reče vojvoda – nebitno selo u nekoj zabiti, i da bi u “tom nebitnom selu” trebalo podići spomenik kralju Aleksandru Karađorđeviću, nadmašuje sve njegove dosadašnje bezobrazluke.
Što reći na takvu provokaciju?
Znamo da bi vojvoda Mandić i njegova ideologija vrlo rado Cetinje pretvorili u nebitno selo, vjerovatno i u nešto još gore, ali srećom – niti je, niti će biti u mogućnosti da to uradi. Kao što to nijesu uspjeli kroz istoriju mnogi osvajači i njihove sluge.
Kada vojvoda Mandić spominje Cetinje, trebalo bi da se pokloni! Da se pokloni simbolu slobode i besmrtnosti Crne Gore! Ali, njega upravo to boli. Boli ga što je Cetinje simbol trajanja Crne Gore.
Sve pobjede Crne Gore uvijek su krećale sa Cetinja. Zato smo mi, za razliku od vojvode Mandića, ostali na putu naših časnih predaka, da budemo dostojni njihovog djela, predaka koji su ispisivali slavnu istoriju ovog grada.
Kaže lider opozicije kako bi trebalo ponovo na Cetinju podići spomenik Aleksandru Karađorđeviću, unuku kralja Nikole, koji je to što se rodio na Cetinju, Crnoj Gori vratio tako što je okupirao i poništio kao državu, ukinuo joj Crkvu, a svom đedu, koji ga je podigao, zabranio povratak u domovinu. Možda će vojvoda Mandić sledećeg puta predložiti da se u tom, kako reče – nebitnom selu – podignu spomenici njegovim ideološkim precima – vojvodi Pavlu Đurišiću, Jakovu Jovoviću ili možda popu Maci, kojeg je Srpska pravoslavna crkva kanonizovala u sveca, vjerovatno zato što se umjesto krsta služio kamom i čekićem, ili možda pak i njegovim sadašnjim idolima – vojvodi Šešelju ili Ratku Mladiću?
Licemjerno je i to što se po ovom pitanju, kao “branilac časti” našeg grada od četničkog vojvode javio, crvenom kravatom prerušeni, politički unuk Slobodana Miloševića. Član partije koja je proizišla iz iste ideološke matrice. Da li je njegovim reagovanjem partija bez programa i stavova konačno prelomila ili možda po ovom pitanju nije ni konsultovan?
Zato, poručujemo vojvodi Mandiću i svim „vojvodama“ i koji po svoje mišljenje idu u Beograd, da konačno shvate da je, kako on reče – to nebitno selo – a ne Beograd – prijestonica njegove države, jer je Cetinje grad heroj koji će živjeti vječnim sjajem crnogorske slobode i neuništivosti crnogorske države!
Odbor DPS-a Prijestonice Cetinje
