Ako je Aleksandar Vučić gledao intervju predsjednika Crne Gore, a nije mu ga neko zlonamjerno interpretirao, onda sigurno nije mogao da čuje da je Đukanović optužio Srbiju, a još manje srpski narod za “pećinski nacionalizam“.
Velikosrpski (pećinski) nacionalizam nema veze sa srpskim narodom, već sa nesrećnom zabludom političkih i intelektualnih elita, koje s vremena na vrijeme, pokreću priču o ugroženom interesu srpskog naroda širom regiona, kao i sa višegodišnjim snom da svi Srbi treba da žive u istoj državi, što je davno propala ideja, čiji je pokušaj realizacije unesrećio bivšu Jugoslaviju.
Uzgred, srpski narod u Crnoj Gori nije ugrožen, niti je ikad bio. Njegovi reprezenti sada su i u Vladi i u parlamentarnoj većini, a prije posljednjih izbora nalazili su se na čelu mnogih opština u Crnoj Gori. Međutim, ako pod srpskim narodom Vučić podrazumijeva njihove samoproglašene predstavnike, okupljene oko Demokratskog fronta, možda je njihova želja za vlašću ugrožena, ali to nema nikakve veze ni sa DPS ni sa njenim predsjednikom, već sa onima koji su im krojili političku sudbinu a onda procijenili da im je upotrebna moć nestala.
Uostalom, o tome koliko su predstavnici srpskog naroda ugroženi, možda najbolje svjedoči imovinski karton jednog od njih, u kojem je prijavio vlasništvo nad 100 nepokretnosti i 60 automobila, koje je tako ugrožen stekao u Crnoj Cori.
Miloš Nikolić, portparol i poslanik DPS-a u Skupštini Crne Gore
