Nosilac liste DF, Zdravko Krivokapić, pokušao je u intervjuu, pred srbijanskim javnim mnjenjem da jednom krupnom laži o kupovini glasova i cijeni koju je sam odredio, obezbijedi dvije krupne stvari: još para kod sponzora koji su ga rentirali, kao i alibi za izvjestan poraz stranaka koje predstavlja, ujedno pravdajući dosadašnju enormnu potrošnju novca za kampanju, od koje se očekuje nemoguće: da od vječitih gubitnika i propalih političara poput Mandića i Medojevića naprave ljude za budućnost Crne Gore.
Besmislica koju je Krivokapić izrekao – da DPS kupuje birače za 1000 EUR – ne samo da ne priliči profesoru univerziteta, već je nivo tabloidarne sfere laži u čijem brlogu je Zdravko Krivokapić zapravo i otpočeo svoju kampanju.
Preciznije, ovaj Krivokapićev pokušaj da izricanjem brutalnih neistina, skrene pažnju Beograda na sebe, potvrđuje onu poslovicu “s kim si takav si”. Nema puno profesora univerziteta koji bi posudili ime Mandiću i njegovoj ekipi, i pristali da s Medojevićem u paru predvode listu onih koji se slažu kao rogovi u vreći; da takvi njime manipulišu i da se iza njega skrivaju. Sama činjenica da je Zdravko Krivokapić sebi to dozvolio, najbolje govori o njemu.
Uzgred, laž je i to što Krivokapić, javno o sebi priča kao o “pregaženoj “ žrtvi ove vlasti. “Pregažen” je tako što je postavljen da bude direktor jedne od najvažnijih cjelina Univerziteta Crne Gore. I to u vrijeme kad su njegovi sadašnji poslodavci žestoko optuživali Univerzitet “za sluganstvo DPS-u”. Prema medijskim navodima, za to vrijeme je dobio i stan veličine 3-4 prosječne stambene jedinice u Crnoj Gori, što dodatno pokazuje “veličinu njegove žrtve”.
Ipak, Krivokapiću treba zahvaliti na jednoj stvari: otvoreno je kazao da je strateški cilj stranaka oko Demokratskog fronta, koalicija sa Demokratama i Pokretom URA, pa sad više ne postoji ni trunka sumnje u namjere svakoga od njih.
To što je novi lider Demokratskog fronta govorio u sred Bara, koji je simbol multietničke i multikonfesionalne Crne Gore – da se mir i stabilnost države čuvaju „odbranom“ jedne vjere, jedne nacije i jedne tradicije – ne bi izgovorio ni jedan Mandić. Osim što se ovim više preporučuje za duhovnu nego za svjetovnu vlast, Krivokapić pokazuje elementarno nepoznavanje Ustava Crne Gore, koji je definiše kao sekularnu državu. Dakle, njom upravljaju demokratske institucije, a ne vjerske zajednice. Kao što zanemaruje činjenicu, ili su ga slagali mentori Mandić i Medojević, da je država Crna Gora značajno učestvovala u izgradnji hrama Svetog Jovana u Baru.
Još zanimljivija je Krivokapićeva sintagma “moj narod” u intervju jednom srpskom mediju, u kojem jasno stavlja do znanja koga on predstavlja na čelu te, u posljednji čas sklepane koalicije. Sve ovo daje osnova za tvrdnje onih koji sumnjaju da je DPS poturio profesora Krivokapića DF-u.
Miloš Nikolić, portparol Demokratske partije socijalista Crne Gore
