Građane Crne Gore sigurno ne može iznenaditi kada tabloidna medijska formacija za ‘zračenje’ javnosti zada domaći zadatak svojim analitičarima iz nevladinog sektora. I to svima na istu temu: da u što gorem svjetlu komentarišu i analiziraju nedavni intervju predsjednika države Mila Đukanovića. Ipak, impresivna je, ničim opravdana samouvjerenost ‘univerzalnih sveznalica’, a posebno upadljiva “naučna visina” sa koje štancuju svoje analize, koje imaju samo jedan cilj: da nanesu političku štetu vladajućoj stranci i njenom predsjedniku. Baš zato što su očigledno isforsirane i tendenciozne, nepodnošljivo su banalne.
Da se u Crnoj Gori svako može samonazvati analitičarem – bez obzira na obrazovanje, znanje i ozbiljne naučne reference, a uglavnom u nedostatku istih – potvrđuje hiperprodukcija karikaturalnih analiza i tekstova. Kako drugačije nazvati komičnu “intelektualnu” akrobaciju, gdje se stav predsjednika države ‘da je Evropska Unija privilegovan partner Crnoj Gori, a da naš evropski put nema alternativu’ , pokušava protumačiti kao upozorenje Evropskoj Uniji, da Crna Gora ima alternativu?! Dakle, u jednoj takvoj politikanskoj interpretaciji ima svega, osim zdrave logike. Uz to, neoriginalno je, jer neodoljivo podsjeća na vrijeme kada su medijski manipulatori i njihovi namještenici iz opozicije, sumnjali u iskrenu posvećenost DPS-a i njenog prvog čovjeka, učlanjenju Crne Gore u NATO. Ne manje banalno je i “epohalno otkriće” kako je nezavisnost Crne Gore, projekat privatne države Mila Đukanovića, te da je izjavom kako se povlačio sa državnih funkcija zbog potrebe da se unapređuje insistucionalni razvoj, Đukanović u stvari priznao da namjerno guši institucije?! Da su malo manje ostrašćeni i “naručioci” i “izvršioci”, ne bi tako komično prkosili zdravom razumu, već bi se upitali: može li privatna država da bude članica NATO? Može li država zarobljenih institucija da predvodi proces pridruživanja Evropskoj Uniji?
Koliko su “naručioci i izvršioci” vispreni u analizama i medijskom ‘osvješćivanju’ javnosti, najbolje ilustruje činjenica, da su svi politički projekti koje su osmislili i podržavali, propali ili propadaju. Jedna od bitnih posljedica tog medijsko/analitičkog ‘krečenja’, je da opozicija nikad nije bila slabija, a DPS nikad jača.
Kada sledeći put požele da napišu nešto što će nazvati “ analizom” ne bi bilo na odmet da imaju na umu činjenicu da se državna politika Mila Đukanovića, u kontinuitetu, potvrđuje na najvažnijim međunarodnim adresama, dakle tamo gdje se ozbiljno prati i analizira. I što je podjednako značajno – od strane onih koji posjeduju znanje, stručnost i kompetencije za ono čime se bave.
Konačno, za državnu politiku Crne Gore i njene ključne protagoniste, Evropska Unija je bila i ostala najbolji model za emancipaciju i osavremenjavanje svih naših politika. Valja se nadati, da će ti procesi biti plodotvorni i za politike, koje kreira dio poslenika medijskog i nevladinog sektora.
Andrija Nikolić, poslanik Demokratske partije socijalista u Skupštini Crne Gore
