Inicijativa o formiranju takozvanog crnogorskog opozicionog bloka predstavlja pojas za spašavanje davljenicima iz takozvanih procrnogorskih opozicionih stranaka, čiji je rejting ugušen u političkom zagrljaju četničkog vojvode Andrije Mandića ocijenio je u intervjuu Pobjedi Andrija Nikolić, poslanik DPSa i predsjednik Odbora za međunarodne odnose u Skupštini Crne Gore. Kako će se, međutim, organizovati opozicija, njihova je stvar. Za nas je od presudne važnosti da građani nastavljaju da nam poklanjaju povjerenje kazao je Nikolić.
POBJEDA: Znači li to da nemate bojazni da bi takav savez mogao ugroziti DPS na izborima?
NIKOLIĆ: Podsjetiću na naše viđenje opozicionog dijela političke scene, uz uvjerenje da će nas ta rekapitulacija odvesti do direktnog odgovora na vaše pitanje. Demokratski front dominantno čini Nova srpska demokratija, čija je ideologija četnička, a vizija Crne Gore okrug u sastavu velike Srbije. Još od novembra 2015. taj i takav Demokratski front, pomognut sa određenih moskovskih i beogradskih adresa, pokušava vaninstitucionalno da preuzme vlast u Crnoj Gori. Tokom prve faze pokušaja nasilnog svrgavanja vlasti, takozvana građanska opozicija govorila je biranim riječima o rušilačkim demonstracijama DF-a. Za predsjednika SDP-a, poslanici Fronta bili su ugledni parlamentarci, dok nas je lider Ure ubjeđivao da je DF savez sa demokratskim kapacitetima i da su Srbi u Crnoj Gori ugroženi. O protestima, gdje su sijevale šovinističke uvrede na račun Albanaca i Bošnjaka, biranim riječima govorili su i vlasnici i novinari nekih navodno nezavisnih medija, pozivajući u svojim kolumnama narod na ulice. Dakle, takozvana građanska opozicija sa ‘nezavisnim’ medijskim pomagačima, činila je zavjereničku grupu, koja nije direktno učestvovala u pokušaju terorizma na dan izbora, ali je bila spremna da se okoristi, u slučaju da Front završi posao na ulici. Zato ne treba mnogo imaginacije u odgovoru na pitanje, koji interesi su ih motivisali da sklapaju koalicije u pojedinim opštinama sa onima koji se sumnjiče da su htjeli da izazovu građanski rat u izbornoj noći. Važnije je šta o tom licemjernom koaliranju i antidržavnom šenlučenju po gradovima gdje drže vlast, misle građani Crne Gore, koji ih kažnjavaju od izbora do izbora.Jedino objašnjenje na upit zašto nam crnogorska javnost vjeruje je zato što smo kvalitetniji od konkurencije, a istovremeno smo i aktuelniji, upravo zbog pravovremenih promjena koje realizujemo unutar naših redova.
POBJEDA: Kao predsjednik Odbora za međunarodne odnose, kako komentarišete ocjene dijela opozicije u Crnoj Gori, ali i dijela vlasti u Srbiji, da su interesi Srba u Crnoj Gori ugroženi?
NIKOLIĆ : Priča o ugroženosti Srba u Crnoj Gori pokrenuta je sa ciljem da se nanese šteta međudržavnim odnosima Srbije i Crne Gore, ne bi li na toj šteti profitirala treća strana. Riječ je, dakle, o produženom pokušaju unajmljenih protivnika nezavisne Crne Gore da zaustave naš put ka stabilnosti i demokratiji. Valja primijetiti i da su nakon duže pauze, na čuvenom beogradskom kanabeu, ponovo gostovali crnogorski Srbi, izigravajući dijasporu Srbije u Crnoj Gori, i sa žalopojkama o navodnoj ugroženosti i diskriminaciji. Ne vidim da danas postoje podjele u Crnoj Gori, na način da neko, zbog toga što su mu preci bili bjelaši, četnici ili informbiroovci, trpi bilo kakve posljedice. Prije bih rekao da su ugroženi interesi onih koji se predstavljaju kao ekskluzivni politički predstavnici Srba, i to zbog toga što im je nacionalna platforma prevaziđena i potrošena. Izvjesno je, međutim, da se jedan dio Srba iz Crne Gore po sopstvenom izboru nalazi u izolaciji, iz razloga što vjeruju u inferiornu tezu njihovih neodgovornih lidera da su im prava ugrožena, zato što neko drugi drži politički monopol. Jedino ko drži monopol u Crnoj Gori je ideja nezavisne, slobodne, građanske i multivjerske Crne Gore. U velikoj je zabludi onaj ko misli da će nas kombinacija spoljnih i unutrašnjih pritisaka onemogućiti u namjeri da zakonski regulišemo oblast slobode vjeroispovijesti u skladu sa najboljom međunarodnom praksom. Svi koji žive i rade u državi Crnoj Gori, uključujući i vjerske zajednice, moraće da poštuju njene zakone.
POBJEDA: Hoće li DPS predložiti parlamentu rezoluciju o poništenju odluka Podgoričke skupštine iz 1918?
NIKOLIĆ: Na partijskim organima Demokratske partije socijalista nijesmo razgovorali o toj temi. U prošlost pokušava da nas odvuče anticrnogorska opozicija, najavljujući proslavu nelegalnih odluka, nelegitimne Podgoričke skupštine koja je tadašnjoj Vladi Srbije poslužila kao instrument za ukidanje crnogorske države i detronizaciju dinastije Petrović Njegoš. Pravno i političko dejstvo nelegalnih odluka Podgoričke skupštine djelimično je poništeno 1945. formiranjem Jugoslavije u koju je Crna Gora ušla kao ravnopravna federalna jedinica, dok su rezultati referenduma iz 2006, kada je obnovljena nezavisnost Crne Gore, de facto i de iure poništili odluke Podgoričke skupštine. Dakle, nema potrebe za zakonskim ili simboličnim poništavanjem nečega što nije bilo ni legalno ni legitimno.
POBJEDA: Očekujete li da će radna grupa za optimizaciju izbornog zakonodavstva okupiti za isti sto vlast i kompletnu opoziciju?
NIKOLIĆ: Naša inicijativa za formiranje nove radne grupe, koja treba da dovrši posao harmonizacije izbornog zakonodavstva sa preporukama ODIHR-a, odavno je u skupštinskoj proceduri. Ruka je, kao i mnogo puta do sada, ispružena i bilo bi demokratski poželjno da sa početkom jesenjeg skupštinskog zasijedanja zajednički počnemo rad na unapređenju izbornog ambijenta.
POBJEDA: Kakvo je Vaše mišljenje o stavu Aleksandra Damjanovića da bi umjesto radne grupe trebalo formirati privremeni odbor, što je stav Demokrata i Ure?
NIKOLIĆ: Demokratska partija socijalista zrela je i odgovorna politička grupacija, a ukoliko ste zreli i odgovorni, onda to podrazumijeva da ste spremni za razgovor, kompromis i dogovor. Jedino na šta ne pristajemo, to je da nas neko ucjenjuje.
POBJEDA: Što biste poručili kolegama iz opozicije koji i dalje bojkotuju Skupštinu?
NIKOLIĆ: Poslanik je dužan da pruži sve najbolje od sebe u uzvišenom poslu predstavljanja Ijudi. Ne u nekom malograđanskom smislu, već u pogledu društvenointelektualne uzornosti. To je suština predstavničke demokratije. Međutim, u politici često imamo značajan broj pitanja koja su iz domena političke kulture. Okolnost da postoje poslanici koji se pune dvije godine nijednom nijesu pojavili na radnom mjestu, a svakog prvog u mjesecu svrate na blagajnu da podignu nezarađenu platu, upućuje na ozbiljne deficite u pogledu lične odgovornosti i vaspitanja. Prema tome, mora se napuštati stanje svijesti da je u političkoj borbi sve dozvoljeno. U suprotnom, vrlo je vjerovatno da ćete cio politički vijek provesti jureći za vlastitim repom.
