Juče je inicijativom Demokratske partije socijalista, SDP, LP, SD i DUA smijenjena 43. Vlada koja je prije sto dana dobila bezrezervnu podršku većeg dijela proevropskih i prozapadnih partija u parlamentu, međunarodnih partnera i civilnog sektora, samo sa jednim ciljem: da Crna Gora iskoristi šansu koju nam je ukazala EU, odnosno da isporučimo rezultate u pogledu prioriteta iz evropske agende do 31. jula. Na taj način našoj državi bi bilo omogućeno da ubrzano okonča pregovore do 2024. godine, i brzom trasom puta uđe u EU.
Nažalost, ništa od onoga što je bio cilj formiranja manjinske vlade, kabinet Dritana Abazovića nije ispunio, već je Crnu Goru samo udaljio od političkog kompromisa, dijaloga i pokušaja da se teško nasljeđe Vlade Krivokapić – Abazović bar djelimično sanira. Umjesto deblokade institucija pravosuđa, DF i URA su sinhronizovano blokirali izbor sudija Ustavnog suda, ostavili nekompletan sudski savjet, a za VDT nije raspisan čak ni oglas.
Smijenjeni premijer Abazović je u ovih sto dana, kao i juče na skupštinskom zasijedanju pokazivao veliki stepen arogancije prema ogromnom broju društvenih aktera. Da ne govorimo o jazu između stepena legitimiteta kojeg je imao, i neprimjerenog načina tretiranja svojih neistomišljenika, koji nalikuje autokratskom vođi, a ne premijeru evropske države. Treba biti krajnje nedobronamjeran, nekompetentan, ili debelo ucijenjen, pa samo u sto dana rada vlade, plus od 46 poslanika pretvoriti u minus od 68 poslanika.
Kako samo danas karikaturalno zvuče poruke premijera Abazovića koji je nakon izbora na funkciju premijera, izjavio da SAD i EU njegovu Vladu vide kao spas od negativnog ruskog uticaja na Balkanu. U julu je upozoravao da bi rušenje njegove Vlade bila direktna podrška ruskom uticaju u Crnoj Gori. Da bi juče, suočen sa strahom od izvjesne smjene, pristao na rekonstrukciju vlade, pozivajući proruski DF da uđe u Vladu.
Paralelna inicijativa DF-a o smjeni Abazovićeve vlade, jučerašnja blamaža sa rekonstrukcijom u sred rasprave o nepovjerenju, kao i žalopojka lidera DF-a nad sudbinom vlade kojoj su formalno opozicija, potvrdili su sumnje da je smijenjeni premijer zapravo eksponent Fronta i Frontovih mentora. Preciznije, juče smo jasno vidjeli da smo imali vladu koja je formalno podržana od proevropskih stranaka i međunarodne zajednice, a suštinski je bila instrument DF-a, odnosno političkih prvaka Beograda i Tirane.
Dakle, privremeno smo kao država propustili šansu. Ko je odgovoran? Najodgovorniji je premijer koji je nametnuo agendu, koja nije imala veze sa EU integracijama. Zato smjena vlade Dritana Abazovića u parlamentu treba da označi početak procesa institucionalnog ozdravljenja države. Crnoj Gori treba društvena kohezija, dijalog, poštovanje njenih građana, povjerenje u institucije i najvažnije, povratak građanskim vrijednostima. Treba joj Vlada koja će biti okrenuta prema EU i NATO, bez oscilacija. Aktuelna geopolitička situacija nam diktira da požurimo. Prvi korak mora podrazumijevati da svi državno odgovorni politički subjekti sjednu i vide kako dalje.
DPS smatra da poslije dva loša eksperimenta od 2020. godine, izlazak iz disfunkcionalnosti treba da se dogodi na vanrednim parlamentarnim izborima. To je najčistije rješenje i moraćemo da se dogovorimo o tome ko te izbore treba da pripremi, ne bi li nakon njih napokon dobili evropsku vladu koja će građanima i državi vratiti izgubljeno samopouzdanje.
Spremni smo na konstruktivan dijalog sa svim parlamentarnim partijama, kako smo to praktikovali i u prethodnom periodu. Vođeni državnim interesom. Bez sujete i potrebe da se jalovo verbalno prepucavamo, indiferentni u odnosu na zavist koju podstiču nesposobnost i revanšizam, ali prevashodno sa sviješću da smo uzaludno potrošili dragocjene dvije godine i da Crna Gora, više nema vremena za gubljenje.
Andrija Nikolić, član Predsjedništva DPS i poslanik u Skupštini Crne Gore
