Dritan Abazović je primjer osobe kod koje je manjak znanja i umijeća, praćen iritantnim viškom samopouzdanja. Kao što nije razlikovao Tajvan i Tajland iako je doktor političkih nauka, kao što priča gluposti i poredi američki impičment sa ovim pokušajem državnog udara u kojem on sad preuzima ulogu Šišmakova i Popova, tako danas on sebe bez ikakvih problema vidi u ulozi tumača ustavnog prava, a da o tome kao i o mnogo čemu, ništa ne zna.
Ovaj propali premijer je pobrkao grane vlasti i sa svoje, koju je isjekao nakon svega 113 dana, pokušava da se miješa u ingerencije predsjednika države, te traži da za mandatara bude predložena osoba za koju ni on nije htio da verifikuje svoju podršku.
Neuki Abazović, očigledno ima puno problema – sam sa sobom ali i sa svojim okruženjem – ali ipak mu najteže padaju dva: prvi, da je predsjednik Đukanović izabran apsolutnom podrškom građana, na direktnim izborima u prvom krugu. A drugi – da i pored svega što je uzurpirao, nejaki se Abazović već dvije godine vrti oko cenzusa. Te dvije činjenice toliko traumatično djeluju na njega, da i sama pomisao na izbore kod njega izaziva nekontrolisane ispade, kao što je bio ovaj današnji. Kada ovaj izliv bijesa i frustracije, izgovara u društvu državnog funkcionera, Miloševića najboljeg druga članova kriminalnog klana, označenog darodavca kripto telefona i ovog drugog Miljanića koji svoje usluge naplaćuje u inčima tv prijemnika, onda ova današnja predstava zaista pripada žanru tragikomedije izvedene danas na političkoj sceni Crne Gore.
Miloš Nikolić, portparol i poslanik DPS-a u Skupštini Crne Gore
