Dokaz da Vlada Crne Gore radi stihijski i bez jasnog plana, predstavlja pismo ministra Milojka Spajića upućeno kineskoj Exim banci. U Krivokapićevoj Vladi, očigledno ne postoji logičan redosljed poteza i koordiniran rad različitih ministarstava, već svako djela po sopstvenom nahođenju, i tako proizvodi stanje permanentnog haosa. Naime, nakon što su i pomenutu banku i NR Kinu pokušali diskreditovati na brojnim adresama i u različitim medijima, a zatim izazvali katastrofalan pad vrijednosti crnogorskih obveznica – sjetili su se da im upućuju molbe?!
Ono što očigledno u Vladi Crne Gore ne znaju da urade je da se konsoliduju kako ne bi prouzrokovali dodatnu štetu. Pad obveznica na tržištu kapitala je direktna posljedica njihovih izjava, ali nažalost to nije ni najgore što bi moglo da se desi. Tim izjavama su prekšili i uslove ugovora sa Kinezima, a krenuli su da pregovaraju tek nakon što su izazvali diplomatski skandal. Time su doveli Crnu Goru u lošiju poziciju u potencijalnim pregovorima, a EU se oglasila i saopštila da “ne vraćaju komercijalne kredite država”. Očigledno da je “ekspertska” Vlada svjesna štete koju je nanijela, što dokazuje i pismo ministra Spajića. A samo pismo, njegova amaterska i neugledna forma – priča je za sebe. Ipak, iz njega je lako zaključiti da predstavnici Vlade više ni sami ne znaju šta rade.
Obaveze se ne mogu izbjegavati, a kredit koji je ugovoren sa kineskom bankom – osim što je u tom momentu bio najpovoljniji među svim ponudama – uložen je u najveći infrastrukturni projekat stoljeća u Crnoj Gori. Ono što je sigurno je da će ove blamaže ostaviti posljedice i po ekonomiju, ali i ugled Crne Gore. Ipak, u čitavoj nesreći njihovog beznadežnog neznanja postoji i jedan dobar momenat – najzad su shvatili da izbjegavanje odgovornosti, kojem su skloni, ne prolazi sa međunarodnim partnerima.
Boris Muratović, magistar u oblasti međunarodne ekonomije i finansija i član Glavnog odbora DPS Crne Gore
