SNP-u bi bolje bilo da gleda u svoje dvorište ako ga uopšte ima, pošto su sve što su posjedovali izgubili, i sad moraju da se zadovolje statusom vječnog političkog podstanara Andrije Mandića.
Kako ih cijene premijer i njihovi koalicioni partneri, vidi se po tome što su im dodijeli 0,3 posto funkcija po dubini, ali su se njihovi kadrovi „dobro“ pokazali i uspjeli da proizvedu bar 30 posto od ukupnog broja afera.
Vasilija Laloševića, donedavnog sekretara za sport je ministarstvo čiji je funkcioner bio, optužilo da je htio da uništi sport u Crnoj Gori, a Specijalno državno tužilaštvo (SDT) formiralo predmet protiv njega.
Dragoslav Šćekić, koga su uhljebili na mjesto direktora SZO, ne izvršava svoje obaveze na vrijeme, nasrće fizički na zaposlene ali je našao za shodno da se o državnom trošku vozi do Gazimestana i tamo proslavlja Vidovdan.U sličnom maniru se ponaša i njihov funkcioner Kankaraš koji, se šeta po gradu u majicama sa četničkim obilježjima i mrtvačkom glavom. Valjda misli da taj njegov „stajling“ blagotvorno djeluje na građanski mir i sklad u Crnoj Gori…
Posljednji u nizu primjera je izvjesni Nikola Čojbašić koji je u Opštini Berane imenovan za izvršnog direktora DOO “Benegro” u tom gradu. Pretpostavljamo da mu je ključni kvalitet bilo to što lamentira nad činjenicom da nema ulice sa imenom Draže Mihajlovića.
Mnogo je sličnih kadrovski rješanja u SNP koji sablažnjavaju građane. Nesporna je činjenica da je ova stranka mala, ali zato pravi rasadnik eksperata – za afere.
Boris Muratović, član Izvršnog odbora DPS Crne Gore
