Odluka da škole ostanu bez asistenata, (sedam asistenata i dva vaspitača u OŠ “Savo Pejanović” dobiće otkaz) koji bi pratili djecu sa autuzmom, i tako djeca sa smetnjama u razvoju ostanu bez pomoći u nastavi, samo je nastavak potpune dezorijentisanosti 42. i 43. Vlade Crne Gore u vođenju obrazovne i socijalne politike ove zemlje.
Nakon izostavljanja povećanja naknada za osobe korisnike Lične invalidnine, kao i naknada za njihove roditelje ili njihove staratelje, nakon potpunog zaboravljanja korisnika Dodatka na njegu i pomoć i njihove teške materijalne situacije, nakon izostavljanja korisnika Materijalnog obezbjeđenja iz bilo kakvog vida povećanja naknade, danas svjedočimo i nastavku ignoranskog odnosa prema onima kojima je pomoć države najpotrebnija.
Trka za glasovima, kojoj svjedočimo iz dana u dan nakon 30. avgusta 2020. godine, populiste iz 42. i 43. Vlade Crne Gore je odvela na potpuno suprotnu stranu od onoga što bi morala biti uloga svake izvršne vlasti, odnosno uloga svake savremene države, a to je da prvo obezbijede svakom građaninu Crne Gore minimum socijalne sigurnosti.
Nažalost, u Crnoj Gori mi danas svjedočimo “zamrznutom pejzažu blagostanja”, jer nikad nije, za ovako kratko vrijeme, bilo većeg socijalnog raslojavnja, nikad većeg zanemarivanja onih kojima je pomoć najneophodnija, ali ni nikad većeg zaduživanja.
Ivan Mitrović, poslanik DPS-a u Skupštini Crne Gore
