Milo Đukanović u Podgorici: Pobijediće lice Crne Gore koje blista večeras i svjedoči našu istorijsku pobjedu

“Srećna nam predsjednička pobjeda u nedjelju 15. aprila! Biće to trijumf dvije decenije dugih i teških, ali najboljih pregnuća i najviših državnih postignuća Crne Gore”, poručio je predsjednikčki kandidat Demokratske partije socijalista Crne Gore Milo Đukanović na velikoj pobjedničkoj završnoj konvenciji “Za stabilnost i napredak Crne Gore”, u prepunom Sportskom centru Morača u Podgorici.

“Svih ovih velikih, istorijskih crnogorskih godina, tako i najvećih ljudskih i crnogorskih izazova, bili smo nepokolebljivo zajedno, kao bedem ujedno i jedno – ponosna i nepobjediva Crna Gora. Zato ni nećemo stati na pola puta. Nema vraćanja balkanskim krvavim tmušama iz kojih je, koliko juče, Crna Gora ponosno iznijela i razborito digla glavu! Još jednom će pobijediti “svijetla majska zora” i naša evropska Crna Gora. Večeras ovdje, u ovom iskrenom mnoštvu, u međunacionalnoj sprezi i solidarnosti; sviješću  o obnovljenoj državnoj nezavisnosti Crne Gore; prvi put u istoriji osiguranoj egzistenciji i budućnosti crnogorske države, okrenuti vrijednostima kojima se legitimišemo članstvom u NATO savezu i našom pristupnicom porodici zemalja EU – mi kažemo: nema ILI– ILI!

Kažemo DA rezultatu savremene Crne Gore i naše državne politike. Kažemo iz punih usta i čista obraza i srca:

DA Crnoj Gori koja je za samo dvadeset godina premostila najmanje jedan vijek!

Veliki Konrad Adenauer, onaj državnik koji je iz pepela i najtežeg užasa hitlerizma uzdigao Njemačku i njeno ,,privredno čudo” – i postavio temelje današnje Njemačke – definisao je osnovni strateški problem razvoja, bez ostatka primjenjiv na Crnu Goru, kada je rekao:

,,Svi mi živimo pod istim nebom, ali nemamo isti horizont”.

Odbranićemo Crnu Goru uprkos razrokim horizontima na političkoj sceni. Danas pozivam onu drugu manjinsku Crnu Goru i našu opoziciju da se otarasi uloge Trojanskog konja i posveti se Crnoj Gori. Za dobro i svoje i svih u Crnoj Gori.

Crna Gora je vaša koliko i svih nas, a za mladost Crne Gore, taj zajednički horizont je jedina budućnost.

Oslonjeni na vrijedni temelj učinaka naše državne politike, nadahnuti neprolaznim vrijednostima slobodarstva i antifašizma, mi danas određujemo pravac petogodišnjeg napretka Crne Gore. Realan, a ambiciozan.

Ne rutinski, nego pokretački i objedinjavajući.

Centralno mjesto u njemu, logično ima životni standard građana Crne Gore.

Jer, sve što smo do sada radili i što želimo da zaokružimo simboličkim članstvom u Evropskoj uniji bilo je i jeste smisleno jedino ako je u funkciji boljeg života građana Crne Gore.

I, kada smo ranih 90-tih godina odabrali vrijednost mira umjesto rata, a toleranciju umjesto tradicionalnih razmirica poručili smo i drugima, i što je najvažnije – sebi, da bolje shvatamo i više cijenimo vrijednost života. Počeli smo da se osvješćujemo da je ideja vodilja novih generacija u Crnoj Gori kvalitetan život, a ne pogibija. Makar bila i viteška.

I, naše podvižništvo da uspostavimo ekonomsku održivost u beznađu rata u okruženju i rigidnih sankcija, te da s platforme takvog samopouzdanja pokrenemo dinamičan ekonomski rast i razvoj, oglasilo je i našu ambiciju da učvrstimo osjećaj suverenosti. I, građanina i države. Istovremeno, potenciralo je i važnost dostojanstvenog života.

I, ideja obnove nezavisnosti, nosila je poruku naše emancipatorske istrajnosti. Jer, ona je značila potvrdu sposobnosti da definišemo strateške nacionalne interese i spremnosti da preuzmemo odgovornost za njihovu realizaciju.

I, finalno, dvanaestogodišnji hod nepoznatim i neispitanim evropskim putem, katkad bojažljiv, a neupitno odlučan, bio je potvrda razumijevanja savremenog crnogorskog društva da se do željenog cilja – evropskog kvaliteta života ne može prečicama, niti drugačije do posvećenošću suštinskim i sveobuhvatnim reformama koje će nam obezbijediti da se u kratkom roku adaptiramo na kućni red Evropske unije – zajednice u kojoj tražimo svoje mjesto pod suncem.

Sve zajedno, bilo je ozbiljno emancipatorsko pregnuće, a danas je pouzdana platforma za savladavanje sledećih izazova pred kojima stoji savremena Crna Gora.Zato je danas realno moguće odgovorno kazati:

Ostvariv je dinamičan ekonomski i demokratski razvoj po mjeri čovjeka. Razvoj koji će garantovati zdraviji, duži i kvalitetniji život svakog građanina. Koji će biti oslonjen na naše izdašne prirodne resurse, i koji će otvoriti jednake šanse svim našim građanima. Razvoj koji će biti dugoročno održiv, tj. pažljiv i odgovoran prema potrebama i očekivanjima budućih generacija.

Naša ambicija je da aktuelnim i novim razvojnim projektima u turizmu, proizvodnji hrane, energetici i infrastrukturi, kao i obuhvatnijim preduzetničkim pregnućem, sačuvamo i u mogućoj mjeri unaprijedimo aktuelnu stopu ekonomskog rasta – da je zadržimo u zoni 4 do 5% godišnje. Jedino tako je moguće da ambiciozni cilj dostizanja evropskog kvaliteta života obavimo u upola kraćem vremenu od uobičajenog.

Koliko god bili svjesni da se vjekovi zaostajanja ne mogu prebrisati niti preskočiti, ipak o poželjnom razvoju i životnom standardu ne pričamo kao o dostignućima za sledeći vijek. Projektujemo ih za doglednu budućnost. Ne samo za buduće, nego i za sadašnje generacije. U prvoj deceniji udvostručili smo društveni proizvod po stanovniku. I, plate i penzije. Sada postavljamo cilj da to ponovimo u predstojećoj deceniji. A, tada će društveni proizvod po stanovniku biti 13.600, umjesto današnjih 6.800, a prosječna plata 1000 umjesto današnjih 500 EUR. O tom boljem životu govorim. Mi danas stvaramo tu budućnost.

Svakako, biće nam potrebno ozbiljno državničko umijeće da za očekivani razvoj obezbijedimo prijeko potrebni društveni konsenzus. Ne samo politički, ali i taj. Da ne ostanemo jedina zemlja u Evropi iz koje lideri parlamentarnih partija, a koliko do juče i nosioci najviših državnih funkcija, istjeruju najprestižnije svjetske investitore. Nego, i da pažljivom socijalnom  politikom i partnerstvom sa asocijacijama poslodavaca obezbijedimo uslove za pravedniji, humaniji i solidarniji odnos prema zaposlenima. Moramo od njih stvoriti partnere, a to će biti moguće jedino ako ih učinimo suodgovornim. Dakle, ukoliko i oni jasnije prepoznaju i dožive benefite od procesa koje pokrećemo. Ne mislim, naravno, da treba povlađivati neodgovornosti i neradu, ali i opominjem, takođe, da moramo senzibilnije razumjeti tranzicione traume koje je jedan dio zaposlenih preživio, posebno u djelatnostima koje su dugo bile okosnica poslijeratnog razvoja Crne Gore.

Država mora pokazati očekivanu osjetljivost prema realnoj potrebi bolje socijalne sigurnosti i dostojanstvenijeg života penzionera, boraca, starijih ljudi uopšte. Svako od njih ima puno pravo na osjećaj da se odužio državi, i da želi dostojanstven nastavak života.

Naravno, odnos prema mladoj generaciji i njenim očekivanjima je, zapravo, pitanje kredibilnosti svake politike. Politika koja ne pulsira u skladu sa tim očekivanjima i potrebama, izvjesno nije politika za buduća vremena. Crnoj Gori je potrebna svježa energija, savremeno obrazovane mlade generacije. Izazovi se množe geometrijskom progresijom.

Potrebno je i moguće je ozbiljnim iskoracima u tehnološkom razvoju i inovativnosti proces savladavanja zaostalosti značajno ubrzati. Moguće je uhvatiti korak sa dostignućima informaciono-komunikacionih tehnologija, naši mladi ljudi već pobjeđuju na svjetskim takmičenjima. Uslov je svakako kvalitetno obrazovanje. Uvažavajući da je ovo inicijalni impuls našem ukupnom razvoju spreman sam da pokrenem akciju za formiranje fonda kojim će Država zajedno sa biznisom obezbijediti školovanje na najprestižnijim mjestima u svijetu najtalentovanijih i predisponiranih za ona specijalistička znanja koja savremenoj Crnoj Gori najviše trebaju. Tako ćemo premošćavati nedostatak kritične mase specijalističkih znanja ne propuštajući međuvrijeme dok reformisani sistem obrazovanja u našoj Državi bude u stanju da sam generiše takav kvalitet.

Razvoj Države ostaje naša prioritetna odgovornost. Ne samo zato što smo je tako mukotrpno i uz velike rizike stvorili. Nego prevashodno zato što je ona uslov svega. I, bezbjednosti i pravne sigurnosti, i materijalnog blagostanja i naše duhovnosti. I, svijesti o našem bitisanju – o identitetu.

Institucijama države uz postojeću formu, snažnije moramo udahnuti suštinu. I, smisao, dakako. Moramo ih, dakle, oplemeniti kompetentnim, odgovornim i efikasnim ljudima, obrazovanim za rad u upravi. A, oni, baš kao i svi mi moramo shvatiti da je smisao postojanja institucija, pa i Države same pružanje kvalitetnih usluga građanima. Naravno, da bi cijenu takve usluge mogli podnijeti, nužno je da javna uprave bude u još jednoj važnoj funkciji: u funkciji biznisa – preduzetnika i investitora. Ako nije tako onda to nije uprava koja stvara, nego koja troši. I, koja je samim tim neracionalna i dugoročno neodrživa.

Moramo pokušati da taj deficit upotrebljivog znanja u funkciji razvoja države prevazilazimo i objedinjavanjem svih raspoloživih potencijala. Prevashodno ljudskih. To je uvijek  jedna od najvažnijih odgovornosti Države. Naše i dodatno. Zato ću sa pozicije predsjednika Crne Gore pokrenuti inicijativu koja će obezbijediti da prevladamo naslijeđene slabosti crnogorskog društva. Znam koliko je ovo zahtjevno. Znam da se učinci ne moraju vidjeti na kraju mandata, ali znam i da je to gotovo misionarska potreba i da ona napokon mora biti započeta.

U tom kontekstu, smatram važnim i dalje snaženje svijesti o našem identitetu. Najvažnije o državnom, a u okviru njega i o drugim našim identitetima. Nažalost, još uvijek nema sistematizovane državne brige o toj potrebi.  Svuda se ponešto radi, ali, rekao bih, u mjeri u kojoj to dozvoli obilje tekućih obaveza koje se svojom urgentnošću nameću. Ne smijemo tom pitanju tako marginalno biti posvećeni. Posledice diskontinuiteta državnog trajanja i zatiranja svijesti o našem identitetu ostavile su već predubok ožiljak na našem državnom i duhovnom tkivu. Zato ću inicirati formiranje posebnog multidisciplinarnog tima najozbiljnih i najkompetetnijih ljudi koji će pripremiti i sa Vladom podijeliti nacionalni program na ovu temu.

Dragi prijatelji,

Lice države Crne Gore koje je pod vječnim zavjetom crnogorskog viteštva i moralnosti Mojkovačke bitke 1916, prkosa golurukih božićnih ustanika i komita 1919, i neustrašivosti i univerzalnosti Trinaestojulskog antifažizma 1941. – lice je naše današnje politike.

Ne poričuću ni moguće greške, ali uzdignutog čela, mogu reći da naša generacija taj najsvetiji crnogorski amanet časno izvršava. I nepovratno!

Nastaviću da kao predsjednik u Evropi i svijetu što bolje predstavljam takvu zemlju. Jer, Crna Gora uz autentični antifašistički duh na kojem je nastala moderna Evropa,  u evropsku civilizaciju unosi i jedinstvenu kulturu koja je hiljadama godina zračila sa Mediterana; unosi Crvenu stijenu, renesansno štamparstvo, narodnu poeziju, pravnu zaostavštinu kroz naš drevni imovinski zakonik i našeg Njegoša…

Na temeljima Crne Gore 2006. i njenim savremenim evropskim tekovinama koje su dostignuće ove generacije – samo je tamo snažna vizija nove Crne Gore.

Zato drugi predsjednički kandidati na ovim izborima ne mogu ni pobijediti.

Ni pučistički i zavjerenički, autentični predstavnik izdajničke politike Fronta: čijim se glavešinama i krivično sudi za pokušaj terorizma protiv države Crne  Gore, ni isturena predstavnica opozicije iza koje se maskirao samozvani i neuspješni lider tzv. građanske opozicije. Ovo su  unaprijed osigurani  gubitnici koji neće imati priliku da  iskoriste drugi izborni krug za šta su samo i kandidovani.

Rušilačke maske za drugi izborni krug su već pale.

Pobijedićemo ih još jednom 15. aprila.

Pobijediće lice Crne Gore koje blista večeras ovdje i svjedoči još jednu našu istorijsku pobjedu!”, zaključio je Đukanović.

Snažnu podršku budućem predsjedniku Crne Gore pružili su Slavoljub Stijepović, Nikola Janović, Suad Šehović, prof. dr. Ranko Lazović, Boro Krivokapić, prof. dr. Živko Andrijašević, Dušan Kovačević, Redžep Beganaj, Dubravka Drakić, Ambroz Nikač, Blagota Eraković, doc. dr. Ivan Vuković, Valentina Ljuljđurović, Miloš Karadaglić, Rifat Škrijelj, Miša Janketić, Jelena Dubljević, Mirko Vučinić, predsjednik partije evropskih socijalista Sergej Stanišev, Ivan Brajović, Rafet Husović, Marija Vučinović, Fatmir Đeka, Mehmed Zenka, Đerđ Camaj, Nazif Cungu, Andrija Popović i Duško Marković, kao i ostali najviši državni funkcioneri. Na završnoj konvenciji uz budućeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića bili su i njegova supruga Lidija i sin Blažo.

Media tim Demokratske partije socijalista

Zakažite sastanak

Odaberite člana naše stranke sa kojim biste željeli da razgovarate i izaberite datume koji vam odgovaraju.

Naš tim će vas kontaktirati u najkraćem roku.

Postanite naš član