Milo Đukanović na konvenciji u Petnjici: Crna Gora vrlo istrajno na putu svoje evropske budućnosti

Hvala vam za ovako srdačnu atmosferu na završnoj konvenciji Demokratske partije socijalista uoči još jedne velike pobjede evropske Crne Gore u Petnjici 26. novembra ove godine. Prije kampanje i tokom same kampanje imao sam zadovoljstvo da više puta boravim ovdje i imao sam priliku da veoma detaljno obrazlažem politiku Demokratske partije socijalista i da predočavam ono što je naša projekcija budućnosti Crne Gore i ovog kraja. Zato ću danas pokušati da budem racionalan, da ne trošim zajedničko vrijeme, i da ovu priliku da iskoristim da sažmem svoje izlaganje samo u par poruka. Danas smo, kao što sam kazao, na dva dana uoči lokalnih izbora u Petnjici. I došli smo da zatražimo produžetak vašeg povjerenja za naše vršenje vlasti u ovoj lokalnoj zajednici. Zašto tražimo produžetak povjerenja? Dva su ključna razloga.

Prvi je – nažalost, svjedoci smo da u Crnoj Gori još uvijek nije stasala državno odgovorna politička alternativa Demokratskoj partiji socijalista. Iako već živimo dvanaestu godinu od obnove nezavisnosti, iako smo očekivali da će se na pitanje crnogorske državnosti pobjedom na referendumu 21. maja 2006. godine na pitanje staviti tačka, da će to biti prihvaćen ishod za sve građane Crne Gore i da će se svi lideri političkih partija od tog dana na ovamo nadmetati oko drugih pitanja kojima će zapravo pokušati da unaprijede kvalitet života u Crnoj Gori, mi kao što vidimo, i u 12-toj godini od nezavisnosti ipak prisustvujemo rekao bih veoma upornim destruktivnim pokušajima opozicije u Crnoj Gori da revidira sve ono što su građani slobodnom voljom odlučili 21. maja 2006. godine. Znači ovo nije nikakva interpretacija političkih namjera opozicije. Oni to govore veoma direktno i ne treba ih tumačiti. Oni kažu da kada bi došli na vlast da bi poništili odluku o crnogorskom članstvu u NATO, da bi poništili brojne druge važne odluke koje smo donijeli i kojima smo jasno deklasirali svoju namjeru da gradimo najbolje odnose sa susjedima i da se pokazujemo kao odgovoran činilac evropske politike,a kada nam sve to poručuju onda nam zapravo poručuju da njih žulja odluka o nezavisnosti. Da oni nezavisnost Crne Gore smatraju ključnim grijehom savremene Crne Gore, jer je njihova logika – da nije bilo nezavisnosti ne bismo bili u prilici da donosimo sve ove odluke koje bi oni da poništavaju. Dakle, oni suštinski žele da ponište odluku o nezavisnosti. Zato ne možemo da kažemo da smo uoči nekih rutinskih izbora na kojima ćemo samo izabrati vlast u Petnjici, jednako tako i u Mojkovcu, na Cetinju i u Tuzima, nego ti izbori imaju mnogo dublji značaj za političku stabilnost Crne Gore i za njenu budućnost. Dakle, danas je zapravo pitanje jesmo li mi i dalje istrajno na onom kursu koji smo zacrtali 2006. godine ili smo u nekom premišljanju. Sve ovo što sam bio u prilici da vidim, i ovdje, i svih ovih drugih dana koje sam proveo u Petnjici, i svih ovih dana koje provodim širom Crne Gore, ubijeđen sam da se Crna Gora ne koleba, da je Crna Gora vrlo istrajno na putu svoje evropske budućnosti i zbog toga moramo pobijediti i na petnjičkim izborima u nedjelju, da bismo iz Petnjice i sa svakog drugog mjesta jasno poručili rušiteljima Crne Gore da im u Crnoj Gori nema mjesta ili makar da im nema mjesta u državnoj vlasti Crne Gore.
Drugi razlog zbog koga tražim u ime Demokratske partije socijalista produžetak povjerenja našoj politici i našoj partiji je da treba da nastavimo posao. Ne treba ovdje, u ovom kraju vrijednih ljudi opominjati – za 11 godina od obnove nezavisnosti nije se moglo uraditi sve ono što ljudi očekuju i u ovom kraju i u Crnoj Gori. Za 11 godina se ne nadoknađuju vjekovi koje smo propustili da iskoristimo na najbolji način za razvoj naše države, za valorizaciju naših resursa, i da na taj način stvorimo uslove zakvalitetniji život svakog pojedinca u Crnoj Gori. Ja mislim da smo uradili gotovo onoliko koliko je bilo objektivno moguće. Posebno to potenciram zato što svi jakodobro znamo da smo od tih 11 godina od obnove nezavisnosti makar 8 proveli u uslovima duboke evropske ekonomske krize.Dakle ako živite u jednoj kući, a Evropa je naša kuća, koja je u dubokoj krizi, nema tog dijela te kuće na kojoj se ne osjećaju posledice te krize. Sreća je da danas Evropa izlazi iz krize, da se širi horizont, otvara se dobra perspektiva, i na temelju onog šo smo uradili a nije to tako malo tokom ovih 11 godina, ubijeđen sam da tek sada možemo da napravimo najkvalitetnije iskorake ka mnogo boljoj budućnosti Crne Gore i svakog njenog građanina. Neću vas podsjećati šta je to šta smo sve uradili ali možda samo kratko – dakle, kada smo krenuli u obnovu nezavisnosti vrlo često smo imali upite naših međunarodnih sagovornika -čemu obnova nezavisnosti na početku 21.vijeka, kada se Evropa ujedinjuje, i naš odgovor je bio – želimo da preuzmemo punu odgovonost za svoju budućnost. Mi znamo da će ta budućnost biti budućnost jedna nove ili obnoveljene, evropske i evroatlantske države. Znali smo da je mukotrpan put ka tom cilju. Znali smo da nas ka tom ciljuvode vrlo teške, sveobuhvatne društvene reforme koje u principu uvijek donose štetu onome ko ih realizuje. Reforme su bolan proces u svakom društvu, reforme su proces u kojem političke partije gube a ne stiču rejting. Ali Demokratska partija socijalista nije kalkuisala. Nije vodila računa samo o tome hoće li se između dva izborna ciklusa popraviti naš rejting 1 ili 2 procentna poena. Radili smo ono što smo znali da moramo da uradimo. Jer ne može Crna Gora biti evropska država ukoliko je ne reformišemo. Uporno smo radili na reformama tokom ovih 11 godina, i kao što vidite, došli do određenog nivoa gdje nam je 28 najrazvijenijih svjetskih država kazalo -dobrodošli u NATO savez. Tu se ne gleda kroz prste. Niko nam nije poklonio status članice NATO-a. Morali smo da napravimo, kao što sam kazao, ozbiljne promjene u našem društvu, da zadovoljimo tražene standarde da bismo postali 29-ta članica prestižnog kluba kakav je NATO savez. 

Tokom tog perioda vrlo smo ozbiljno i dinamično napredovali ka drugom našem strateškom cilju, kačlanstvu u Evropskoj uniji. Crna Gora je danas daleko odmaklaispred svih država koje su takođe kandidati za članstvo u Evropskoj uniji. Realno je kazati da nas od članstva u Evropskoj uniji realno ne dijeli više od 3 do 4 godine koliko je potrebno da završimo reforme, da završimo proces pregovora i da onda sačekamo da se obave administrativne procedure i da Evropska unija još jednom jasno deklariše svoju namjeru da ujedini cijeli evropski kontinent. Dakle, obavili smo važne poslove. Crna Gora više nije najmanje razvijeni dio nekadašnje Jugoslavije. Crna Gora je danas najrazvijenija ekonomija Zapadnog Balkana. U Crnoj Gori smo povećali, duplirali smo društveni proizvod, za preko 85% je povećan društveni proizvod po svakom stanovniku, za oko 85% je povećana prosječna plata, za preko 100% je povećana prosječna penzija. Dakle, sve su to pomaci u ovih 11 godina, sve su to pomaci koje naši konkurenti i naši kritičari pokušavaju da prikriju, da falsifikuju,ne bi li zapravo opanjkali pred crnogorskom javnošću našu politiku i našu vlast, i na taj pojačali svoje šanse da ostvare do sada neostvariv cilj. Ali kao što sam kazao, posao nije završen, moramo dalje. Krenuli smo da izgrađujemo najskuplje, najvrednije infrastrukturne projekte po Crnoj Gori, projekte od kojih jedan košta nekoliko milijardi kao što je autoput kojim ćemo spojiti na jedan kvalitetan način crnogorsko primorje i crnogorske planine. Na taj ćemo način zapravo učiniti najvažnije djelo koje jedna država može učiniti za svoje građane – obezbijediti im sigurno putovanje.
Kada su nas u susret toj odluci sa raznih adresa, Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke pitali  da li smo napravili dobru studiju fizibilnosti oko tog puta, da li će crnogorske javne finansije moći da podnesu toliko skup autoput, moj odgovor kao njihovog tadašnjeg sagovornika znate, ima jedan dio u toj studiji fizibilnosti koji se ne izražava ciframa, a to je briga države za bezbjednost putovanja njenih građana i za bezbjednost putovanja svih ljudi, turista i svih drugih ljudi koji različitim povodima dolaze u našu zemlju. Sjetimo se da je zapravo jedna armija ljudi nažalost izgubila živote tokom prethodnih decenija kroz taj jedini put koji je povezivao crnogorski sjever sa crnogorskim središnjim i južnim dijelom. Dakle ovo je vrijeme kada je omoćala crnogorska država, kada je u stanju da uloži tih nekoliko milijardi da izgradi put i da na taj način stvori uslove za punu valorizaciju svih resursa na sjeveru. Mislim da je neko prije mene već kazao – najvažniji resurs i Petnjice i sjevera i Crne Gore u cjelini su ljudi. Ono što je loše, to je da smo tokom prethodnog perioda, poslije Drugog svjetskog rata, u vrijeme te napadne industrijalizacije koja je pratila čitavi dio Srednje i Istočne Evrope, da smo imali uglavnom migraciju iz sela ka gradu, da smo imali migraciju iz poljoprivrede ka industriji, da smo na taj način dobili pretprana preduzeća sa velikim brojem tehnoloških viškova, veliki broj podstanara u gradovima, a da su nažalost sela ostala prazna, da su imanja ostala neobrađena. Potrebno nam je bilo izvjesno vrijeme da shvatimo koliko je to neracionalno, i danas imamo drugi proces. Ljudi se vraćaju svojim imanjima, ljudi se vraćaju i na sjeverni dio naše države, ali naravno država mora da ih podrži u tome. Najbolja podrška je izgraditi dobar put, stvoriti uslove da svako ko sa sjevera želi da obavi neki posao u Podgorici ili na primorju, može da sjedne u automobil, da za 45 minuta ili sat vremena bezbjedno, dakle bezbjedno dođe, završi posao i opet se vrati u svoj dom, vrati se na svoje imanje, koristi resurse, doprinosi kvalitetnijoj egzistenciji svoje porodice. To radi ova država. Kao što znate, prvu dionicu tog puta ćemo predati na upotrebu u maju 2019. godine. Do tada,  već ugovaramo sledeću dionicu od Mateševa do Andrijevice, čime se onda rekao bih povezuje kompletna Crna Gora. Kako će lako biti iz Petnjice ovim kvalitetnim putem doći do Berana, a tu se priključiti na autoput, sa kojega je Petnjičanima za tili čas dostupan svaki dio Crne Gore. Takvim ulaganjem u kapitalnu infrastrukturu mi zapravo želimo da iskoristimo na optimalan, održiv način sve resurse sjevera, prije svega energetske resurse, turističke resurse, resurse za proizvodnju hrane i za prerađivačku industriju. Kada govorimo o energetici ne treba podsjećati koliko je još naših rijeka neiskorišćeno i koliko još zaliha uglja i potencijala za proizvodnju energijomvjetra i sunca neiskorišćeno u Crnoj Gori. Kada govorimo o turizmu, podsjetimo se – intenzivno se danas realizuju projekti na kolašinskoj strani, mojkovačkoj, bjelopoljskoj, beranskoj strani Bjelasice, dakle, sa očekivanjem da ćemo prije 2020. godineizgraditi infrastrukturuna svim tim stranama i pozvati privatne investitore da tada, sa već opremljenim žičarama ulažu svoj novac u gradnju hotela i otvaranju novih radnih mjesta za zapošljavanje. Paralelno sa tim naravno se otvaraju ozbiljne šanse za proizvodnju hrane. Vidimo da je danas trend u svijetu, da otprilike – troše se zalihe nafte, ali se pojačava potreba za vodom i za hranom. Dakle za onim čega mi imamo u izobilju u Crnoj Gori, i za ono što možemo da proizvedemo u mnogo većoj količini nego što sada proizvodimo, imajući u vidu značajne poljoprivredne resurse na sjeveru Crne Gore koji nijesu iskorišćeni. Dakle, paralelno sa unapređenjem turizma, paralelno sa gradnjom hotela visoke kategorije, otvara se mogućnost da se proizvodi zdrava hrana, da se ona skupo prodaje upravo u tim hotelima, i da sviljudi koji se opredjele za tu djelatnost mogu kvalitetno živjeti. Dakle, hoću da kažem da je ovo vrijeme renesanse na sjeveru Crne Gore, koja je počela kao što sam već potencirao početkom gradnjeautoputa. Te poslove treba da završimo.Zbog toga sam kazao – dajte nam podršku da sve ovo što smo počeli, što cijenite da je vrijedno nastavimo i završimo.Ne u nekom dalekom roku. Govorim vam sve o 2019, 2020, dakle sve u mandatu ove Vlade, i sve u mandatu za koji vjerujem da ćemo dobiti povjerenje u nedjelju za vršenje vlasti u Petnjici u sledeće 4 godine. 

Dozvolite da kažem i neku riječ o našoj obavezi prema lokalnoj zajednici. Ja mislim da je Demokratska partija socijalista pokazala svoju odgovornost prema Petnjici i prema očekivanjima Petnjičana. 2013. godine smo donijeli odluku zahvaljujući našoj političkoj volji u crnogorskom Parlamentu da se obnovi petnjička Opština, a mislim da smo u ovih 4 godine pokazali da nijesmo ljudi od formalnosti, koji eto samo donose neke političke odluke, nego smo tu odluku donijeli vrlo osmišljeno. Dakle, donijeli smo jeda bismo stvorili uslove da ljudi u Petnjici mogu dobiti kvalitetniji servis od državnih organa nego što su ga imali u prethodnom periodu. Dakle,da im približimo usluge koje treba da im pruže organi države i organi lokalne zajednice. Uz to, u ovih 4 godine, već je rečeno, radili smo na saobraćajnoj i na komunalnoj infrastrukturi, radili smo na izgradnji određenih kapaciteta društvene infrastrukture, ja bih zaista rekao da je započeo jedan ozbiljan posao na osavremenjavanju Petnjice i na stvaranju uslova da ljudi ovdje takođe mogu živjeti veoma kvalitetno. Ne treba podsjećati koliko je ljudi iz ovih krajeva iselilo,iz najčešće ekonomskih razloga,prema zapadnoevropskim državama, prije svega prema državama Beneluksa. Dakle, imao sam priliku da se sa iseljenicima iz ovih krajeva sretam tamo, da razgovaram, da prepoznam veoma ozbiljne odgovorne ljude koji svoj posao u tim zemljama besprekorno obavljaju i koji su vrlo odgovorni građani Luksemburga i drugih zemalja u okruženju. Ali to je istovremeno valjda nauk za nas, da bisvi ti ljudi mogli biti još odgovorniji i još vredniji na svom imanju, tada kada stvorimo uslove uložiti svoj kapital sa sigurnošću da će taj kapital biti sačuvan i oplođen i da mogu na taj način kvalitetnorješavati pitanje egzistencije svoje porodice. Dakle, želimo da dalje razvijamo Petnjicu da bismo na taj način poslali dobar signal dijaspori iz ovoga kraja, da unapređujemo uslove za razvoj biznisa, da unapređujemo uslove za život kroz izgradnju dobre saobraćajne i komunalne infrastrukture, da bismo ih pospješili da se vraćaju svojoj zemlji i da doprinosedaljem razvoju i Petnjice i bihorskog kraja i Crne Gore.

I dozvolite zaista, na samom kraju da kažem – ima još jedan razlog zbog kojeg vjerujem da razumne ljude ne treba ubjeđivati da je Demokratska partija socijalista i njena politika najbolja politička ponuda na političkom tržištu Crne Gore. Tokom svih ovih 25 godina Demokratska partija socijalista kao građanska partija, široka, otvorena za ljude svih vjera i nacija je držala ispruženu ruku prema svim partijama za koje smo vjerovali da žele dobro našoj zajedničkoj državnoj kući. Nijesmo bili sa predrasudama, sarađivali smo i sarađujemo i sa nacionalnim partijama, uvijek ističući prednosti naše partije. Zašto? Mi mislimo da nije dobro nikakvo zatvaranje i ta vrsta homogenizacije, dakle, isključivo po vjerskom ili po nacionalnom principu. Jer jedno zatvaranje odmah traži i drugo zatvaranje, i treće i četvrto. I onda ćemo imati zapravo neku Crnu Goru kao konfederaciju nacionalnih partija ili nacionalnih udruženja, znatea kada ne živimo zajedno, kada ne razmjenjujemo ono što su specifičnosti svakog od nas, onda znate te specifičnosti nam nekada mogu izgledati ne kao prednost, i ne kao kvalitet, nego kao slabost i tu onda varnica može veoma lako da se pojavi. Utoliko prije što kao što vidite danas živimo u jednom vrlo neregularnom svijetu. Nikada, makar u ovom vremenu koje pamti većina od nas u ovoj sali, nijesu bili napetiji odnosi na globalnoj političkoj sceni nego što su sada. Rekao bih nikada nije bila manje jasna vizija Evrope, a ona nas zanima jer smo Evropljani, nego što je danas. Dakle u takvoj konfuziji,naravno,ne može ni Balkanu ne može biti lako. I vidimo da se nažalost i na Balkanu sve češće čuju neke formulacije koje smo pomislili da su već zauvijek odbačene. Iz 90-tih godina, koje su doveledo one tragedije do koje su dovele u nekadašnjoj zajedničkoj državi Jugoslaviji. Zato mi mislimo da bilo kakvo nacionalno zatvaranje ili svrstavanje, nacionalno ili vjersko, nije dobro. Mnogo bolje od toga je biti otvoren, mnogo bolje je okupljati sve dobre ljude svih vjera i nacija, razumjeti da su naše razlike naš kvalitet, a ne naš hendikep. Kada u jednoj porodici svi mislimo isto, u toj porodici nam obavezno mora biti dosadno. Mnogo je važno da ima razlika i u porodici, a posebno u širim skupinama, i te razlike su zapravo nešto što je najveći kvalitet. Tolerantnost prema tim razlikama je najveći kvalitet Demokratske partije socijalista. Demokratska partija socijalista kao građanska partija je zapravo stameni temelj građanske države Crne Gore. Mi se na taj način odupiremo isključivosti koju propagiraju naši politički konkurenti. Pa evo, bili ste u prilici prije par dana da čujete proklamaciju opozicije kada kažu da bi oni mijenjali Ustav i da bi u Ustavu u pisalida je Crna Gora država crnogorskog i srpskog naroda. A šta je sa ostalima, moje pitanje? I po čemu su drugi mimo Crnogoraca i Srba manje važni, po čemu su drugorazredni u odnosu na Crnogorce i Srbe? Da li su manje dali obnovi crnogorske nezavisnosti ili više? Dakle, dali su sve što su mogli da daju i zbog toga Demokratska partija socijalista ima visoko poštovanje prema ulozi manjina u crnogorskom društvu i zbog toga je i naša državna politika takva, zato što tu državnu politiku presudno opredjeljuje Demokratska partija socijalista. Zato je, dragi prijatelji, u ovom rovitom vremenu još uvijek jako potrebno da kažemo odlučno DA takvoj politici građanske orjentacije koju promoviše Demokratska partija socijalista, da kažemo odlučno DA politici naše partije koja drži ispruženu ruku prema svima, sa namjerom da okuplja a ne svađa, sa namjerom da homogenizuje i sarađuje, da širi front brige za ono što su državni interesi Crne Gore, ali isto tako i da kažemo veoma odlučno NE svim onim koji su ovih dana u vrijeme predizborne kampanje pohodili Petnjicu, koji nijesu nažalost imali da kažu- ništa o sebi. Ništa. Ajde pokušajte, pretpostavljam nijeste prisustvovali njihovim skupovima ili možda neko jeste, ali smo svi bili u prilici da pročitamo šta su govorili. Da li ste pročitali šta su oni uradili do sada? Ne. A da li ste pročitali kakvom oni vide Crnu Goru u budućnosti? Ne. Mogli ste samo da pročitate mržnju, zavist, bijesnu nemoć prema Demokratskoj partiji socijalista i prema aktuelnoj Vladi Crne Gore. Dakle, onaj ko ima takvu retoriku, onaj ko šalje takve poruke nam ne govori samo koliko je inferioran, svakako govori da je inferioran, jer svaki čovjek koji mrzi mora biti inferioran,nego nam govori koliko su i sami svjesni da nikada ne mogu dostići onaj nivo koji bi ih preporučio da pobijede Demokratsku partiju socijalista, i budući svjesni toga, onizapravo samo isijavaju svoju bijesnu nemoć prema našoj politici. Zbog toga im moramo kazati NE, jer razumni ljudi iz ovoga kraja nikada neće podržavati mržnju,znajući zapravo da mržnja i zavist nikada ni jednog pojedinca nijesu do dobra doveli. Umjesto toga, Demokratska partija socijalista je partija koja promoviše ljubav, saradnju homogenizaciju, integraciju, da bismo što više snažili društvene i političke potencijale Crne Gore u susret izazovima koji slijede.

Zbog toga, dragi prijatelji, su nam pobjede imperativ. Zbog toga moramo da pobijedimo i u Petnjici 26. novembra, jedanko ubjedljivo tako i na Cetinju, i u Mojkovcu i u Tuzima, zbog toga treba da pobijedimo i na predsjedničkim izborima. … Zbog toga moramo da pobijedimo i na predsjedničkim izborima, zbog toga moramo da pobijedimo i na majskim izborima na na kojima ćemo birati vlast za Podgoricu i za još 10 opština, dakle zbog toga moramo da otvorimo dalji prostor za konstruktivno i odgovorno djelovanje vlasti koju će tvoriti Demokratska partija socijalista. Zato, u nedjelju, dragi prijatelji, i vi svi oni na koje možete uticati, idemo na birališta, da pobijedi Petnjica, da zaokružimo broj 2, i da damo još jedan moćni impuls daljim pobjedama evropske Crne Gore.

Zakažite sastanak

Odaberite člana naše stranke sa kojim biste željeli da razgovarate i izaberite datume koji vam odgovaraju.

Naš tim će vas kontaktirati u najkraćem roku.

Postanite naš član