Umjesto čestitke za Međunarodni dan mladih, mladim ljudima u Crnoj Gori želim da kažem hvala, jer, uprkos svemu lošem na svim nivoima, zahvaljujući posttridesetoavgustovskim oslobodiocima, koji su željeli da nas oslobode od prava na slobodu mišljenja i govora, ne dižete ruke od naše države.
Znam da mnogi od njih, koji danas obnašaju najvažnije funkcije, ovu državu nijesu željeli, ali isto tako znam da su mnogi od nas, dok smo još bili djeca, pjevali Crnoj Gori u čast i onako dječije čisto prkosili onima koji su željeli da nam uskrate pravo da odrastamo u vlastitoj kući.
Znam i da nije prijatno živjeti u atmosferi progona neistomišljenika, a opet odlučiti da ne ćutiš i nastaviti da se suprotstavljaš jednom nakaradnom sistemu vrijednosti. Znam da je porazno svjedočiti tome da državna preduzeća ne zapošljavaju najbolje što ova zemlja ima, koji bi svojim znanjem i sposobnostima unaprijedili sistem, nego one koji su najbolji u slušanju i klimanju glavom, a opet jasno pokazati da tvoje dostojanstvo nije na prodaju.
Znam i da je ono što nude obrazovni sistemi u evropskim zemljama bolje od ovoga što nudi crnogorski sistem obrazovanja. Znam i da povećanje PDV-a na knjige ne govori u prilog tezi da ova država stvara povoljan ambijent za obrazovni i kulturni razvoj.
Znam i da studentski život nije jednostavan, naročito kad studiraš van rodnog grada, a i kako izgleda život u studentskom domu, u kojem su uslovi daleko od idealnih. Znam da su studentski budžeti skromni i preskromni, a ujedno i najviše pogođeni inflacijom koja divlja. Od Luksemburga koji su nam obećali, dobili smo jedino cijene veće od luksemburških.
Znam i da su naši vršnjaci iz drugih zemalja povezani sa svijetom, za razliku od nas, jer vlastodršci ciljano uništavaju crnogorske aerodrome, baš kao što su ciljano uništili Montenegro Airlines, crnogorski brend, pa danas umjesto iz Podgorice, smo, usljed nepostojanja avio linija, najčešće prinuđeni da letimo iz Tirane.
Ipak, s druge strane, znam da su mladi ljudi kičma ove zemlje, koju ovi, koji se, dok bestidno kvare dobrosusjedske odnose, kockaju našom evropskom budućnošću, nikada neće slomiti.
Zaključno, kad se mladih sjete 12. avgusta, obično ne propuste priliku da kažu da su mladi budućnost Crne Gore. Danas ih, po ko zna koji put, obavještavam da su, na njenu sreću, mladi sadašnjost ove zemlje, te da licemjerima iz udobnih funkcionerskih fotelja nećemo dozvoliti da na kocku stave našu državu i našu budućnost.
Zato – od prodavaca magle, prevaranata i kockara, samoproklamovanih pomiritelja i lažova, ni čestitke ne primamo.
Srećan (nam) 12. avgust, Međunarodni dan mladih!
Sonja Milatović, poslanica i predsjednica Savjeta mladih DPS Crne Gore
